Glavni izbornik

Izdvojeni sadržaji

Novosti

  31.08.2018, 11:12h


Međunarodni dan strvinara posvećen zaštiti bjeloglavih supova

 

Prve subote u rujnu obilježava se Međunarodni dan strvinara (International Vulture Awareness Day – IVAD), ove godine posvećen bjeloglavom supu.

Javna ustanova „Priroda“, Zoološki vrt grada Zagreba i Udruga BIOM ove godine u Centru za posjetitelje i oporavilištu za bjeloglave supove u Belom na Cresu i u Zoološkom vrtu u Zagrebu obilježavaju taj dan prigodnim trodnevnim programom.

U Hrvatskoj je bjeloglavi sup ugrožena vrsta. Gnijezdeća populacija broji od 120 do 130 parova. Ugrožavaju ga prestanak tradicionalnog stočarstva, lov i krivolov, trovanje zvijeri, turizam i intenzivna poljoprivreda. Na opadanje brojnosti ptica, posebno mladih, utječu i vjetroelektrane i dalekovodi. U Nacionalnom parku „Krka“ bjeloglavi sup gnijezdio se na Roškome slapu do 1975. godine. Posljednji put zabilježen je u letu, u potrazi za hranom, u siječnju 1989. iznad Rupskoga polja. Novijih opažanja nema. U svoj godišnji plan Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ uvrstila je izradu izvedbenog projekta hranilišta i kaveza za reintrodukciju bjeloglavog supa. Radi se o namjernom uvođenju vrste u prirodu, tj. u područje na kojem je ta vrsta izumrla, ali gdje još postoje povoljni uvjeti za njezin opstanak, slični onima kakvi su bili prije njezina izumiranja.

Bjeloglavi sup, jedan od najvećih strvinara, pripada redu sokolovki, porodici jastrebova, škanjaca i orlova. Danas se u manjem broju gnijezdi na Kvarnerskim otocima: Krku, Cresu, Rabu i Prviću. Smeđe je boje, s izrazito bijelim pahuljastim perjem na glavi i vratu. Sezona gniježđenja počinje krajem siječnja i početkom veljače. Ženka na okomitim nepristupačnim liticama izlegne samo jedno jaje u zimskom razdoblju, nakon čega se u njegovu grijanju gotovo dva mjeseca izmjenjuju oba roditelja. Mladi supovi napuštaju klisure u rujnu iste godine, a na mjesto na kojem su se izlegli vraćaju se tek nakon pet ili šest godina, kad se prvi put gnijezde. Gnijezde se u kolonijama. Monogamni su: parovi ostaju zajedno do kraja života. Hrane se strvinama, uglavnom kopitara (krava, konja, ovaca, jelena, srna...). U prirodi imaju ulogu “čistača” i nikad ne napadaju živi plijen. Probavni im se sustav toliko prilagodio načinu ishrane da im je želudac postao otporan na toksične produkte raspalih bjelančevina strvine kojom se hrane. Nakon obroka operu perje u slatkoj vodi i osuše ga na suncu. Druževni su, pa žive u kolonijama. Lete dubokim zamasima krila, ali uglavnom satima lebde na zračnim strujama.