Kulturna baština

Uz prirodne ljepote kanjona, rijeka Krka odlikuje se i bogatom kulturnopovijesnom baštinom, koja svjedoči o suživotu čovjeka i prirode na njezinu prostoru od prapovijesti do danas.

Kulturna baština zajedničko je bogatstvo žitelja Pokrčja, a zaštita spomenika je najvažniji činilac za prepoznavanje i očuvanje kulturnog identiteta toga kraja.

Prvi stanovnici uz rijeku Krku nastanjivali su špilje, koje su im pružale siguran zaklon od prirodnih nepogoda i divljih zvijeri. Špilje su korištene kao trajne nastambe ili kao privremena skloništa, a dijelom i kao groblja (nekropole). Tijekom brončanog i željeznog doba na rubovima kanjona rijeke izgrađena su brojna gradinska naselja ili utvrđenja.

S dolaskom Rimljana na prostor rijeke Krke u 1. st. pr. Kr. počela je urbanizacija većih razmjera. Riječ je u prvom redu o vojnim strukturama (vojnom logoru Burnumu i pet manjih kaštela) te cestama i vodovodima. Prema uzusima antičkog urbanizma, izgrađena su gradska središta poput Scardone i Burnuma, sa svom urbanom infrastrukturom. Izgrađeno je i nekoliko vila rustika (seoskih gospodarstava), u kojima su uglavnom stanovali isluženi vojnici iz Burnuma.

Razdoblje srednjega vijeka obilježile su brojne utvrde na obalama Krke, koje, osim povijesne, imaju i izuzetnu ambijentalnu vrijednost. Među njima se posebno ističu Ključica, Trošenj i Nečven. U neposrednoj blizini utvrda podignuta su i brojna naselja, koja dijelom i danas postoje.

Duž toka rijeke Krke, posebice na slapištima, izgrađena su brojna postrojenja koja za pogon koriste snagu vode: vodenice, stupe i koševi. Sklopovi vodenica specifično su svjedočanstvo tradicijskog života i načina privređivanja kojeg kontinuitet seže u starija povijesna razdoblja.

U novome vijeku došlo je do velikih promjena u eksploataciji vodene snage. Druga industrijska revolucija iznjedrila je novo pogonsko gorivo – električnu energiju, tako da su na Krki izgrađene četiri hidroelektrane te niz industrijskih objekata koji su koristili tu energiju.