Sedra je naziv za kalcijev karbonat koji se u tekućicama iz vode taloži na različite podloge. Taloženje sedre dinamičan je proces međusobnog djelovanja fizikalnih i kemijskih činilaca i živih organizama u vodi.
Sedrene tvorevine nastaju u vodi s velikom koncentracijom otopljena kalcijeva bikarbonata (Ca(HCO3)2). Taloženje sedre započinje na brzacima, neravninama, naplavljenim granama i sl. zbog rasprskavanja vode i oslobađanja CO2, odnosno poremećaja kemijske ravnoteže koji dovodi do lučenja kalcijeva karbonata ili kalcita (CaCO3) i njegova taloženja u obliku sitnih kristala na potopljenu podlogu.
Taloženje sedre i rast sedrenih barijera mogući su u vodi prezasićenoj kalcijevim karbonatom (karbonatne tvrdoće iznad 3 HD), s koncentracijom organske tvari manjom od 10 mg/L ugljika i pH većim od 8. Uz ta tri osnovna uvjeta, sedrenju pogoduju viša temperatura i strujanje vode brzinom od 0,5 do 3,5 m/s.
Važnu ulogu u procesu taloženja kristala kalcita na podloge imaju mikroorganizmi prihvaćeni za vodeno bilje. Uronjene površine naseljene su pionirskom mikroflorom odnosno bakterijama koje stvaraju uvjete za naseljavanje algi i formiranje obraštajnih zajednica. Na površini mahovina taloženje počinje fiksiranjem mikrokristala kalcita na ljepljive izlučevine cijanobakterija i algi kremenjašica. Na njih se lijepe organske i anorganske čestice (ljušturice algi kremenjašica, fragmenti životinjskih ljuštura i kućica, zrnca vapnenca i dr.) stvarajući jezgru na kojoj će rasti kristal kalcita.
Prema sudjelovanju pojedinih organizama u gradnji vapnenačkih naslaga, razlikuje se nekoliko oblika sedre: kratoneurumska, briumska i didimodonska. Ime su dobile prema pojedinim sedrotvornim mahovinama (Cratoneurum commutatum, Brium vebtricosum i Didimodon tophaceus). Prema sedrotvornim životinjskim skupinama trzaljaca (Chironomida), puževa (Gastropoda) i tulara (Trichoptera), razlikuju se hironomidna, gastropodna i trihopterska sedra. Vrste koje imaju sposobnost taloženja kristalića kalcita nazivaju se „sedrotvorci“. Najčešći oblici sedre u krškim tekućicama jesu podvodni pokrivači, pragovi i barijere, koje nalazimo na dnu krških brzica, zastori i konzole, koji nastaju na mjestima gdje se voda slijeva niz okomitu stijenu, te brade, žlijebovi i cijevi, koje nalazimo na mjestima na kojima se velika količina vode obrušava tvoreći slapove.
Sedrene barijere krških rijeka Dinarida (Natura 32A0) ciljni su stanišni tip ekološke mreže na području NP „Krka“, i kao takve veliko su bogatstvo i nadaleko prepoznatljiv fenomen toga zaštićenog područja.
