Arheologija

Područje oko rijeke Krke obuhvaća niz važnih arheoloških lokaliteta bez kojih je teško izučavati povijest ovoga kraja. Na prostoru Nacionalnog parka „Krka“ smješteni su lokaliteti iz svih razdoblja od prapovijesti do srednjega vijeka.

Porječje rijeke Krke odlikuje se brojnim prirodnim karakteristikama koje su vrlo rano omogućile njegovo naseljavanje. Prostor uz Krku, koja je neiscrpan izvor pitke vode i žila kucavica ovog kraja, obiluje prostranim pašnjacima, plodnom zemljom i resursima za gradnju (kamenom, sedrom, drvom), pećine uz rijeku bile su pogodna mjesta za zaklon ili stanovanje još u prapovijesnom dobu, dok su u srednjem vijeku na istaknutim gredama njezina kanjona podizana utvrđena naselja.

Najstarije tragove ljudskog življenja nalazimo u teško pristupačnim pećinskim nalazištima kao što su Jazinka i Oziđana pećina, koja je bila naseljena još u mlađem kamenom dobu. Osim pećinskih naseobina, postoje i gradinska naselja, koja će postati dominantna pojava u mlađim fazama prapovijesti (kasnom brončanom i željeznom dobu), u razdoblju obilježenom brojnim etničkim migracijama, koje su bile popraćene sukobima. Od gradinskih lokaliteta, najpoznatija je Gradina u Puljanima, u kojoj je obitavala liburnska zajednica Burnista. Nasuprot njoj u rimsko doba sagrađen je vojni logor Burnum.

Iz vremena rimske vladavine najznačajnije nalazište svakako je rimski vojni logor Burnum s amfiteatrom, svjetski vrijednim nalazom. Njegovi ostaci smješteni su na desnoj obali Krke, na području sela Ivoševaca. Danas su posebno vidljivi ostaci lukova koji su pripadali bazilici (sudnici) te amfiteatar i campus (vojno vježbalište), u kojima je u sustavnim arheološkim istraživanjima pronađeno mnoštvo građe.

S jednakim intenzitetom život se nastavio u razdoblju srednjega vijeka, kada su uz rijeku Krku podizani gradovi utvrde: Trošenj, Nečven, Bogočin, Ključica, Uzdah-kula, Rogovo i Kamičak.