Kamičak

Slavni Kamičak, podignut na klisuri nad Krkom, nalikuje na orlovo gnijezdo; pretpostavlja se da je u njemu rođen Petar Svačić, posljednji hrvatski kralj.

Na lijevoj obali rijeke Krke, podno miljevačkog sela Brištana, između otočića Visovca i Roškog slapa, nalaze se ostatci srednjovjekovne utvrde Kamičak (Kamenčić, Kamičac, od lat. lapillus, lapillum, što znači ‘kamen’), površinom najmanje od svih utvrda na Krki i Čikoli. Sagrađena je na nepristupačnom terenu, na vrhu litice, tako da se do nje može doći samo kroz uski prolaz uklesan u stijeni. Vizualno se utapa u okolni ambijent. Sačuvani su samo ostatci polukružnog bedema na istočnoj i pravokutne kule na jugozapadnoj strani utvrde.

Kamičak se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1345. godine u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika. U njoj se potvrđuje da je utvrda baština Ivaniša Nelipića, koju mu je darovao, zbog njegovih zasluga, kralj Bela IV. Ivaniš Nelipić, gospodar Kamička, Nečvena i Ključice, zadnji odvjetak obitelji Nelipić, sklopio je 1421. godine mir s Venecijom. Budući da nije imao muškog nasljednika, posinio je svojeg zeta Anža Frankopana i predao mu u nasljedstvo grad, no to nasljedstvo hrvatsko-ugarski kralj Sigismund (Žigmund) Luksemburški kasnije nije priznao. Od 1445. godine Kamičak se nalazio u posjedu Grgura Utješinovića, koji je franjevcima Provincije Bosne Srebrne poklonio otočić Visovac. U Kamičku se 1482. godine rodio kardinal Juraj Utješinović, pa se Kamičak naziva i Utješinovića grad. Podno utvrde vjerojatno se nalazilo istoimeno naselje. Fra Petar Bačić spominje da su se podno Kamička sve do 1928. godine nalazili ostatci crkve koju su mještani prilikom krčenja vinograda razorili.

Kad su Osmanlije zaposjeli čitavo to područje, Kamičak je izgubio značenje i otada je napušten. Turci su ga vjerojatno osvojili, kao i ostala naselja šibenskoga zaleđa, 1522. godine.