Basic HTML-Version
vijeća svih javnih ustanova koje njime upravljaju.
2. Očuvanje divljih vrsta u prirodi
Članak 58.
(1) Stanje očuvanja divlje vrste predstavlja ukupnost utjecaja koji djeluju na
tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i
brojnost populacija unutar područja rasprostranjenosti.
(2) Stanje divlje vrste smatra se povoljnimkad:
– podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju na to da će se ona
dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa,
– postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište i prirodni
areal u kojemće se populacije vrste dugoročno održati.
(3) Očuvanje zavičajnih divljih vrsta osigurava se uspostavom ili
održavanjemnjihova povoljnog stanja u prirodi.
Članak 59.
(1) Zabranjeno je istrijebiti zavičajnu divlju vrstu.
(2) Zabranjeno je smanjiti broj jedinki u pojedinoj populaciji zavičajne divlje
vrste, smanjiti ili oštetiti njezino stanište ili pogoršati njezine životne uvjete
do temjere da ta populacija postane ugrožena.
(3) Na zavičajne divlje vrste čije održivo korištenje je dopušteno temeljem
propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje divljih biljnih i
životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska
stranka, osim odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe
članka 62. ovoga Zakona.
(4) Na zavičajne divlje vrste koje su ugrožene ili su usko rasprostranjeni
endemi ili divlje vrste koje se štite sukladno propisima Europske unije kojima
se uređuje očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim
ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka, a koje strogo zaštićenima
proglašava ministar pravilnikom iz članka 151. stavka 2. ovoga Zakona, osim
odredbi stavaka 1. i 2. ovoga članka, primjenjuju se odredbe članaka 151. do
159. ovoga Zakona.
(5) Za obavljanje aktivnosti koje mogu dovesti do značajnog smanjenja
brojnosti jedinki u pojedinoj populaciji neke zavičajne divlje vrste koja nije
vrsta iz stavaka 3. i 4. ovoga članka, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi
dopuštenjeMinistarstva.
(6) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 5. ovoga članka sadrži:
– opis planirane aktivnosti i njezina utjecaja na jedinke u populaciji
predmetne vrste te podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti,
– obrazloženje potrebe za provođenjemplanirane aktivnosti.
(7) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 6. ovoga članka Zavodu ili drugoj
stručnoj instituciji na stručnomišljenje.
(8) Zavod i druga stručna institucija dužni su dostaviti stručno mišljenje o
utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili
njezine životne uvjete u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 6.
ovoga članka.
Članak 60.
(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona ako utvrdi da
aktivnost neće ugroziti populaciju divlje vrste do te mjere da bi ona mogla
postati ugrožena.
(2) Dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona se izdaje na rok do jedne godine.
(3) Dopuštenje iz članka 59. ovoga Zakona sadrži uvjete za obavljanje
aktivnosti, rok obavljanja aktivnosti te obvezu izvješćivanja o provedenoj
aktivnosti.
(4) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 59. stavka 5.
ovoga Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o provedbi dopuštene
aktivnosti.
(5) Odredbe članka 59. stavka 5. ne odnose se na redovite aktivnosti sadržane
u planovima gospodarenja prirodnim dobrima za koje je Ministarstvo izdalo
uvjete zaštite prirode sukladno članku 20. ovoga Zakona te na izvanredne
zaštitne aktivnosti koje se provode sukladno posebnim propisima u svrhu
zaštite zdravlja ljudi, biljaka i životinja.
Članak 61.
(1) Pri izdavanju akata kojima se odobrava provedba zahvata u prirodi i
korištenje prirodnih dobara kojima se utječe na zavičajne divlje vrste ili se
zadire u njihova staništa, tijela nadležna za izdavanje tih akata prema
posebnim propisima dužna su uzeti u obzir načine i metode kojima se ne
narušava populacija divlje vrste do temjere da postane ugrožena.
(2) Načine i metode iz stavka 1. ovoga članka za zahvate iz područja prometa,
energetike, vodnog gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na
zavičajne divlje vrste i njihova staništa, a za koje postoje pravila struke i/ili
međunarodna praksa primjene mjera zaštite divljih vrsta i njihovih staništa,
Ministarstvo objavljuje u obliku smjernica na internetskim stranicama.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, na temelju analize o potrebi
ublažavanja značajnih negativnih utjecaja zahvata na stanje očuvanja
zavičajnih divljih vrsta i/ili stanišnih tipova, načine i metode iz stavka 1.
ovoga članka za zahvate iz područja prometa, energetike, vodnog
gospodarstva, rudarstva i drugih sektora koji utječu na zavičajne divlje vrste i
njihova staništa, uz suglasnost središnjeg tijela nadležnog za to područje,
propisujeministar pravilnikom.
Članak 62.
(1) Zavičajne divlje vrste čije uzimanje iz prirode i održivo korištenje je
dopušteno temeljem propisa Europske unije kojima se uređuje očuvanje
divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je
Republika Hrvatska stranka ili temeljem stručne procjene Zavoda, određuje
Vlada odlukom.
(2) Održivo korištenje zavičajnih divljih vrsta iz stavka 1. ovoga članka
osigurava se mjerama upravljanja i zaštite divljih vrsta (u daljnjem tekstu:
mjere zaštite divljih vrsta) temeljem posebnih propisa iz područja lovstva te
slatkovodnog i morskog ribarstva kao i planova gospodarenja donesenih na
temelju posebnih propisa iz navedenih upravnih područja ili provedbenih
propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.
(3)Mjere zaštite divljih vrsta obuhvaćaju:
– kontinuirano praćenje stanja očuvanosti,
– privremenu ili lokalnu zabranu uzimanja primjeraka iz prirode i korištenja
određenih populacija,
– reguliranje razdoblja i/ili metoda uzimanja primjeraka iz prirode,
– primjenu lovnih i ribolovnih pravila koja vode računa o očuvanje
populacija vrsta prilikomuzimanja pojedinih primjeraka iz prirode,
– uspostavu sustava dopuštenja za uzimanje iz prirode ili određivanje kvota,
– reguliranje kupnje, prodaje, nuđenja na prodaju, držanja u svrhu prodaje ili
transporta u svrhu prodaje,
– uzgajanje u zatočeništvu životinjskih vrsta, kao i umjetno razmnožavanje
biljnih vrsta, pod strogo kontroliranim uvjetima, kako bi se smanjilo
uzimanje vrsta iz divljine,
– procjenu učinka donesenihmjera.
(4) Tijelo koje vodi evidenciju o načinu i količini korištenja zavičajne divlje
vrste iz stavka 1. ovoga članka, o tome podnosi izvješće Ministarstvu do 31.
srpnja tekuće godine za proteklu kalendarsku godinu radi utvrđivanja i
praćenja stanja populacije.
(5) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuje se i sadržaj izvješća te se za
svaku vrstu navodi nadležno tijelo koje vodi evidenciju.
(6) Odluka iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u „Narodnimnovinama“.
(7) Mjere upravljanja i zaštite zavičajnih divljih vrsta koje nisu predmet
posebnih propisa i planova gospodarenja donesenih na temelju posebnih
propisa, uvjete njihova korištenja, zavičajne divlje vrste za čije je korištenje
potrebno ishoditi dopuštenje iz članka 64. ovoga Zakona i detaljni sadržaj
zahtjeva propisujeministar pravilnikom.
Članak 63.
(1)Ako način ili opseg korištenja zavičajne divlje vrste iz članka 62. stavka 1.
ovoga Zakona utječe na njezinu populaciju do te mjere da bi ona mogla
postati ugrožena ministar može takvo korištenje ograničiti ili zabraniti
naredbom.
(2) Ako se korištenje zavičajne divlje vrste provodi temeljem posebnog
propisa iz područja lovstva te slatkovodnog i morskog ribarstva i plana
gospodarenja prirodnim dobrima donesenim na temelju tog propisa, naredba
iz stavka 1. ovoga članka donosi se uz suglasnost tijela koje je donijelo taj
plan.
(3) Naredba iz stavka 1. objavljuje se u „Narodnimnovinama“.
Članak 64.
(1) Za korištenje divljih vrsta za koje je to propisano pravilnikom iz članka
62. stavka 7. ovoga Zakona, pravna i fizička osoba dužna je ishoditi
dopuštenjeMinistarstva.
(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži:
– opis planirane aktivnosti,
– znanstvene i hrvatske nazive vrsta koje se planiraju koristiti, količine,
područje i razdoblje obavljanja aktivnosti.
(3) Ministarstvo izdaje dopuštenje na osnovi stručne podloge Zavoda, a za
vrste za koje ne postoji stručna podloga Ministarstvo dostavlja zahtjev iz
stavka 2. ovoga članka Zavodu na stručnomišljenje.
(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o utjecaju metode, količine i
vremenskog razdoblja korištenja divlje vrste na veličinu njezine populacije,
njezino stanište, njezine životne uvjete ili ukupnu bioraznolikost u roku od 30
dana od primitka zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka.