Basic HTML-Version
S obzirom na postojeće propise na međunarodnoj razini iz područja zaštite i
upravljanja prirodnom i kulturnom baštinom, regionalnog i prostornog
planiranja, lokalne samouprave i prekogranične suradnje, a poglavito s
obzirom na Konvenciju o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa
(Bern, 19. rujna 1979.), Konvenciju o zaštiti arhitektonskog blaga Europe
(Granada, 3. listopada 1985.), Europsku konvenciju o zaštiti arheološke
baštine (ravidirano izdanje) (Valletta, 16. siječnja 1992.), Europsku
konvenciju o prekograničnoj suradnji između teritorijalnih zajednica ili
vlasti (Madrid, 21. svibnja 1980.) i njene dodatne protokole, Europsku pove-
lju o lokalnoj samoupravi (Strasbourg, 15. listopada 1985.), Konvenciju o
biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 5. lipnja 1992.), Konvenciju o zaštiti
svjetske kulturne i prirodne baštine (Pariz, 16. studenog 1972.) i Konvenciju
o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju u okolišu i
pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhus, 25. lipnja 1998.);
Pozivajući se na to da kvaliteta i raznolikost europskih krajobraza čini
zajedničko bogatstvo te da je važno surađivati u svrhu njegove zaštite, uprav-
ljanja i planiranja;
Nastojeći da novi propis bude posvećen isključivo zaštiti, upravljanju i
planiranju svih krajobraza u Europi.
Sporazumjele su se kako slijedi:
Poglavlje I. – OPĆE ODREDBE
Članak 1. – DEFINICIJE
U svrhu ove Konvencije:
a.
»Krajobraz«
znači određeno područje, viđeno ljudskimokom, čija je narav
rezultat međusobnog djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika;
b.
»Krajobrazna politika«
znači odnos nadležnih javnih vlasti kojim ove
izražavaju opća načela, strategije i smjernice koje omogućuju poduzimanje
određenihmjera s ciljemzaštite, upravljanja i planiranja krajobraza;
c.
»Cilj kvalitete krajobraza«
znači, za određeni krajobraz, stav nadležnih
javnih vlasti kojom izražavaju težnje javnosti u pogledu značajki krajobraza
iz njihovog neposrednog okruženja;
d.
»Zaštita krajobraza«
znači djelovanje, u cilju zaštite i održavanja
značajnih ili karakterističnih obilježja takvog krajobraza, što se opravdava
njegovom vrijednošću kao baštine, a koja je proizašla iz prirodne
konfiguracije i/ili ljudske aktivnosti;
e.
»Upravljanje krajobrazom«
znači djelovanje, sa stajališta održivog
razvoja, radi osiguranja redovite brige o krajobrazu, s ciljem vođenja i
usklađenja promjena nastalih uslijed socijalnih, gospodarskih procesa i
procesa u okolišu;
f.
»Planiranje krajobraza«
znači djelovanje uvelike usmjereno na
budućnost, s ciljemunapređenja, obnove ili stvaranja krajobraza.
Članak 2. – OPSEG
Uz primjenu odredbi sadržanih u članku 15., ova se Konvencija odnosi na
cjelokupno područje stranaka i obuhvaća prirodna, ruralna, gradska i
prigradska područja. Konvencija obuhvaća kopno, područja kopnenih voda i
morskih područja. Odnosi se na krajobraze koji se mogu smatrati iznimnim
kao i na uobičajene ili degradirane krajobraze.
Članak 3. – CILJEVI
Konvencija ima ciljeve promicati zaštitu krajobraza, upravljanje i planiranje
te organizirati europsku suradnju o pitanjima krajobraza.
Poglavlje II. – NACIONALNE MJERE
Članak 4. – PODJELA ODGOVORNOSTI
Svaka će stranka provoditi ovu Konvenciju, a osobito članak 5. i 6., prema
vlastitoj podjeli nadležnosti, a u skladu sa svojim ustavnim načelima i
upravnim uređenjem, te poštujući načelo supsidijarnosti i uzimajući u obzir
Europsku povelju o lokalnoj samoupravi. Svaka će stranka, bez kršenja
odredbi ove Konvencije, uskladiti njezinu provedbu s vlastitimpolitikama.
Članak 5. – OPĆE MJERE
Svaka se stranka obvezuje:
a. da će krajobraze zakonom priznati kao bitnu sastavnicu čovjekovog
okruženja, izraz raznolikosti zajedničke kulturne i prirodne baštine, te temelj
identiteta područja;
b. da će uspostaviti i provoditi krajobrazne politike koje imaju za cilj zaštitu
krajobraza, upravljanje i planiranje, donošenjem posebnih mjera određenih
člankom6.;
c. da će uspostaviti postupke sudjelovanja javnosti, lokalnih i regionalnih
vlasti te drugih strana koje su zainteresirane za određivanje i provedbu
krajobraznih politika navedenih u stavku b. ovoga članka;
d. da će ugraditi krajobraz u svoje politike regionalnog i urbanističkog
planiranja te u svoje politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša, po-
ljoprivredom, socijalnom i gospodarskom politikom, kao i u sve druge
politike koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na krajobraz.
Članak 6. – POSEBNE MJERE
A. Jačanje svijesti
Svaka se stranka obvezuje jačati svijest građana, privatnih organizacija i
javnih vlasti o vrijednostima krajobraza, njihovoj ulozi i promjenama u
njima.
B. Obučavanje i obrazovanje
Svaka se stranka obvezuje da će poticati:
a. obuku stručnjaka za ocjenjivanje krajobraza i radnje koje se u njemu
odvijaju;
b. višedisciplinarne programe obuke za krajobraznu politiku, zaštitu, uprav-
ljanje i planiranje i to za stručnjake iz privatnog i javnog sektora i udruge;
c. školske i sveučilišne tečajeve, iz odgovarajućih područja, baveći se
vrijednostima koje se pridaju krajobrazima i pitanjima u vezi s njihovom
zaštitom, upravljanjem i planiranjem.
C. Identifikacija i procjena
1. Aktivnim sudjelovanjem zainteresiranih stranaka, kako je određeno u
članku 5.c., te s ciljem unapređivanja znanja o vlastitim krajobrazima,
svaka stranka obvezuje se da će:
a. i. identificirati vlastite krajobraze diljem državnog područja;
ii. analizirati njihove značajke te snage i pritiske uslijed kojih se
krajobrazi mijenjaju;
iii. primiti na znanje promjene;
b. procijeniti tako identificirane krajobraze, vodeći računa o osobitim
vrijednostima koje impridaju zainteresirane strane i odnosno stanovništvo.
2. Postupci takve identifikacije i procjene vodit će se razmjenom iskustava i
metodologije, organiziranom između stranaka na europskoj razini u skladu s
člankom8.
D. Ciljevi kakvoće krajobraza
Svaka se stranka obvezuje odrediti ciljeve kvalitete krajobraza za
identifikaciju i procjenu krajobraza, i to nakon postupka sudjelovanja
javnosti u skladu s člankom5.c.
E. Provedba
Svaka se stranka obvezuje da će u svrhu učinkovitosti krajobraznih politika
uspostaviti instrumente s ciljem zaštite, upravljanja i/ili planiranja
krajobraza.
Poglavlje III. – EUROPSKA SURADNJA
Članak 7. – MEĐUNARODNE POLITIKE I PROGRAMI
Stranke se obvezuju da će surađivati pri razmatranju opsega krajobraza u
međunarodnim politikama i programima, te će preporučiti, kada je to
moguće, uključivanje u razmatranje istih.
Članak 8. – UZAJAMNA POMOĆ I RAZMJENA INFORMACIJA
Stranke se obvezuju surađivati kako bi povećale djelotvornost mjera
poduzetih na temelju drugih članaka ove Konvencije, a osobito će:
a. pružati jedna drugoj tehničku i znanstvenu pomoć u pitanjima krajobraza
ujedinjavanjem i razmjenom iskustava, i rezultata istraživačkih projekata;
b. promicati razmjenu stručnjaka za krajobraze, osobito u svrhu obučavanja i
informiranja;
c. razmjenjivati informacije o svim pitanjima sadržanim u odredbama ove
Konvencije.
Članak 9. – PREKOGRANIČNI KRAJOBRAZI
Stranke će poticati prekograničnu suradnju na lokalnoj i regionalnoj razini i,
prema potrebi, izrađivati i provoditi zajedničke krajobrazne programe.
Članak 10. – PRAĆENJE PROVEDBE KONVENCIJE
1. Ministarski odbor Vijeća Europe imenovat će postojeće nadležne Odbore
stručnjaka osnovane temeljem članka 17. Statuta Vijeća Europe odgovornim
za praćenje provedbe Konvencije.
2. Nakon svakoga sastanka Odbora stručnjaka, glavni tajnik Vijeća Europe
dostavit će Ministarskom odboru izvještaj o izvršenom i o postupanju prema
Konvenciji.