Basic HTML-Version
ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O
ZAŠTITI EUROPSKIH DIVLJIH VRSTA I PRIRODNIH STANIŠTA
(BERNSKA KONVENCIJA)
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti europskih divljih
vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija), koji je donio Zastupnički
dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 13. travnja 2000.
Broj: 01-081-00-1088/2
Zagreb, 18. travnja 2000.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić
, v. r.
ZAKON
O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O ZAŠTITI EUROPSKIH
DIVLJIH VRSTA I PRIRODNIH STANIŠTA (BERNSKA
KONVENCIJA)
Članak 1.
Potvrđuje se Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa
(Bernska konvencija), koja je bila otvorena za potpis na Trećoj ministarskoj
konferenciji o okolišu u Bernu, 19. rujna 1979., a stupila je na snagu 1. lipnja
1982.
Konvencija je u izvorniku pisana na engleskom i francuskom jeziku.
Članak 2.
Konvencija u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik
glasi:
KONVENCIJA O ZAŠTITI EUROPSKIH DIVLJIH VRSTA I
PRIRODNIH STANIŠTA
Bern, 19. rujna 1979. godine
PREAMBULA
Države članice Vijeća Europe i ostale potpisnice,
smatrajući, da je cilj Vijeća Europe uspostaviti veće jedinstvo između svojih
članica;
smatrajući, da je želja Vijeća Europe surađivati s ostalim državama u zaštiti
prirode;
prepoznajući, da divlja flora i fauna sačinjavaju prirodno nasljeđe estetske,
znanstvene, kulturne, rekreacijske, gospodarske i vlastite vrijednosti koja se
mora sačuvati i predati budućim naraštajima;
prepoznajući, osnovnu ulogu divlje flore i faune u održavanju prirodne
ravnoteže;
bilježeći, da su brojne vrste divlje flore i faune ozbiljno iscrpljene i da nekima
od njih prijeti izumiranje;
svjesne, da je zaštita prirodnih staništa vitalna komponenta zaštite i očuvanja
divlje flore i faune;
prepoznajući, da zaštitu divlje flore i faune moraju uzeti u obzir i vlade u
svojim nacionalnim ciljevima i programima te da se posebno mora uspostaviti
međunarodna suradnja za zaštitu migratornih vrsta;
imajući u vidu široke zahtjeve koje postavljaju vlade ili međunarodna tijela
za zajedničkim djelovanjem, posebno zahtjeve Konferencije Ujedinjenih
naroda za ljudski okoliš iz 1972. godine i zahtjeve Savjetodavne skupštine
Vijeća Europe;
želeći posebno pratiti, u području zaštite divljih vrsta, preporuke Rezolucije
br. 2., Druge europske ministarske koferencije o okolišu,
sporazumjele su se u sljedećem:
POGLAVLJE I. - Opće odredbe
Članak 1.
1. Svrha ove Konvencije je zaštita divlje flore i faune i njihovih prirodnih
staništa, posebno onih vrsta i staništa čija zaštita zahtijeva suradnju više
država, te poticanje takve suradnje.
2. Poseban naglasak dan je vrstama kojima prijeti izumiranje i osjetljivim
vrstama, uključujući migratorne vrste kojima prijeti izumiranje i osjetljive
migratorne vrste.
Članak 2.
Ugovorne stranke će poduzeti potrebne mjere za održavanje populacija
divlje flore i faune do razine, ili će ih prilagoditi razini, koja odgovara
posebno ekološkim, znanstvenim i kulturalnim zahtjevima, uzimajući u obzir
gospodarske i rekreacijske interese, te potrebe podvrsta, varijateta ili formi
koje su lokalno ugrožene.
Članak 3.
1. Svaka ugovorna stranka će poduzeti korake, u skladu s odredbama
ove Konvencije, u promicanju nacionalnih politika za zaštitu divlje flore,
divlje divlje faune i prirodnih staništa, s naglaskom na vrste kojima prijeti
izumiranje i osjetljive vrste, posebno endemske, te ugrožena staništa.
2. Svaka ugovorna stranka se obvezuje obratiti pozornost na zaštitu divlje
flore i faune u svojim planskim i razvojnim politikama i u mjerama protiv
onečišćenja.
3. Svaka ugovorna stranka će poticati obrazovanje i širiti opće informacije o
potrebi očuvanja divljih vrsta flore i faune i njihovih staništa.
POGLAVLJE II. - Zaštita staništa
Članak 4.
1. Svaka ugovorna stranka će poduzeti primjerene i potrebne pravne i
administrativne mjere u svrhu osiguravanja zaštite staništa divljih vrsta
flore i faune, posebno onih navedenih u dodacima I. i II, te u svrhu zaštite
ugroženih prirodnih staništa.
2. Ugovorne stranke će u svojim planskim i razvojnim politikama paziti
na zahtjeve očuvanja područja zaštićenih temeljem prethodnoga stavka,
kako bi se što je više moguće izbjeglo ili smanjilo pogoršanje stanja na tim
područjima.
3. Ugovorne stranke se obvezuju obratiti posebnu pozornost zaštiti područja
koja su važna migratornim vrstama navedenim u dodacima II. i III., a koja
su primjereno smještena u odnosu na selidbene puteve, kao zimovališta,
odmorišta, hranilišta, područja za razmnožavanje i područja za mitarenje.
4. Ugovorne stranke se obvezuju primjereno koordinirati svoja nastojanja
u zaštiti prirodnih staništa navedena u ovom članku, kada su takva staništa
smještena u graničnim područjima.
POGLAVLJE III. - Zaštita vrsta
Članak 5.
Svaka ugovorna stranka će poduzeti primjerene i potrebne pravne i
administrativne mjere kako bi se osigurala posebna zaštita divljih vrsta flore,
navedenih u Dodatku I. Zabranit će se namjerno branje, skupljanje, rezanje i
vađenje s korijenom navedenih biljaka. Svaka ugovorna stranka će zabraniti
posjedovanje i prodaju tih vrsta.
Članak 6.
Svaka ugovorna stranka će poduzeti primjerene i potrebne pravne i
administrativne mjere kako bi se osigurala posebna zaštita divljih vrsta
faune, navedenih u Dodatku II. Posebno će biti zabranjeno sljedeće:
a. svi oblici namjernog hvatanja i držanja te namjernog ubijanja;
b. namjerno oštećivanje ili uništavanje mjesta za razmnožavanje i
odmaranje;
c. namjerno uznemiravanje divlje faune, posebno u vrijeme razmnožavanja,
podizanja mladih i zimovanja, ukoliko bi takvo uznemiravanje bilo značajno
u odnosu na ciljeve ove Konvencije;
d. namjerno uništavanje ili uzimanje jaja iz divljine ili držanje tih jaja, makar
bila i prazna;
e. posjedovanje i unutarnja trgovina ovim životinjama, živima ili mrtvima,
uključujući preparirane životinje i bilo koji njihov lako prepoznatljivi dio ili
derivat, kada to doprinosi učinkovitosti odredaba ovog članka.