U gornjem dijelu toka jače je strujanje, dok nizvodno rijeka usporava tok, pri čemu stvara ujezerene dijelove, miješajući se na kraju s morskom vodom.
Dva su ciljna stanišna tipa, Sedrene barijere krških rijeka Dinarida (Natura 32A0) i Vodni tokovi s vegetacijom Ranunculion fluitantis i Callitricho-Batrachion (Natura 3260), u sklopu kojega je prepoznata i vrlo važna vrsta, puzavi celer (Apium repens).
Na riječnim obalama razvijeni su vlažni i močvarni travnjaci, koji kriju različite vrste žabnjaka, poput strogo zaštićenog velikog žabnjaka (Ranunculus lingua), ciljne vrste livadnog procjepka (Chouardia litardierei), kritično ugrožene (CR) rigaste bekmanije (Beckmannia eruciformis) i ostalih značajnih vrsta.
Močvarnu vegetaciju izgrađuju visoki šaševi, na koje se nastavljaju tršćaci, karakterizirani zajednicom običnog oblića i trske (Scirpo-Phragmitetum mediterraneum). U dubljim, sporotekućim ili stajaćim dijelovima rijeke razvijaju se zajednice vodenjara, bijelog lopoča (Nymphaea alba) i žutog lokvanja (Nuphar lutea).
Vrijedan je i nalaz strogo zaštićenog višesjemenog žabočuna (Damasonium polyspermum) unutar prioritetnog stanišnog tipa Mediteranske povremene lokve (Natura 3170*).
Osim navedenih vrsta, na tim vrijednim staništima nalazimo i mnoge druge ugrožene, strogo zaštićene i endemske vrste.
