Travnjačka vegetacija najvećim je dijelom razvijena u obliku suhih kamenjarskih travnjaka i pašnjaka, stanišnog tipa Istočno submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneretalia villosae) (Natura 62A0).

Ta su staništa važan element bioraznolikosti jer se odlikuju velikim brojem vrsta, sa zastupljenosti staništa od gotovo 35 %. Među karakterističnim zajednicama najviše dominiraju trave (Poaceae), a izgled i florni sastav ovisi o intenzitetu ispaše, ali i eroziji tla.

Najveću zajednicu predstavlja pašnjak smilice i ilirske vlasulje (Koelerio-Festucetum illyricae), koji se razvija na kamenitoj krškoj podlozi s nešto više sitnog tla. Od ostalih vrsta, ističu se trnovitotrepavičava zečina (Centaurea spinosociliata ssp. spinosociliata), smilje (Helichrysum italicum) i modri kotrljan (Eryngium amethystinum).

Na jače ogoljelim pašnjačkim površinama, na kojima se sitno tlo uglavnom nalazi samo u pukotinama kamenja, razvijena je kamenjarska zajednica kovilja i ljekovite kadulje (Stipo-Salvetum officinalis), u kojoj se osim tih vrsta ističu i krški vrisak (Satureja montana) i trnovita mlječika (Euphorbia spinosa).

Iznimno su važne i vrste iz strogo zaštićene porodice orhideja (Orchidaceae), među kojima se ističe jadranska kozonoška (Himantoglossum adriaticum), zaštićena na temelju Bernske konvencije.

Kamenjarski travnjaci i pašnjaci ugroženo su stanište zbog smanjenja ispaše i zarastanja, što direktno ugrožava kukce oprašivače, kao i ostale životinjske vrste koje na njemu obitavaju.

 

109

km2

07

slapova

388

km bike ruta

47

km pješačkih staza

10

ulaza