Uz to što stvaraju uvjete za očuvanje i razvoj bioraznolikosti, šume doprinose cjelovitom doživljaju krajobraza u prostoru kontrasta ljutog krša, riječnih tokova i mora.
Područje Parka nalazi se na prijelazu iz vazdazelene mediteranske vegetacijske zone u submediteransku listopadnu te obiluje različitim šumskim zajednicama. Nabrojit ćemo najznačajnije.
Šuma hrasta medunca i bijelog graba (Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939) razvija se u uvjetima umjereno tople klime na blagim padinama i zaravnima. Zajednica se nalazi na crvenicama i crnicama povrh vapnenca. Najčešće je razvijena u obliku niskih šuma i šikara, dok je visoka šuma rijetka. Karakteristične drvenaste vrste ove zajednice jesu hrast medunac (Quercus pubescens), bijeli grab (Carpinus orientalis), crni jasen (Fraxinus ornus), maklen (Acer monspessulanum) i oskoruša (Sorbus domestica). Najljepša sastojina na području Parka se nalazi na lokalitetu Stinice.
Šuma hrasta crnike i crnog jasena (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-ić 1958) razvija se na području između zimzelene i listopadne vegetacije. Uz hrast crniku (Quercus ilex) i crni jasen (Fraxinus ornus), flornom sastavu pridolaze planika (Arbutus unedo), veliki vrijes (Erica arborea), hrast medunac (Quercus pubescens) i bijeli grab (Carpinus orientalis). Šuma zauzima male površine, u različitim degradacijskim stadijima, a najljepše sastojine nalaze se na lokalitetima Mačkovica i Obla glava.
Šuma hrasta medunca i crnog graba (Ostryo-Quercetum pubescentis Ht. 1938), u kojoj hrastu meduncu (Quercus pubescens) i crnom grabu (Ostrya carpinifolia) pridolaze crni jasen (Fraxinus ornus), javor gluhać (Acer obtusatum), maklen (Acer monspessulanum), brekinja (Sorbus aucuparia) i mukinja (Sorbus aria), nalazi se na području kanjona i sjeverno od Roškog slapa na njegovim najnižim položajima i blagim padinama.
Poplavne i vlažne šume razreda Salicetea purpureae razvijaju se uz riječne doline, gdje je obilje vlage u zraku i tlu. U flornom sastavu dominiraju poljski jasen (Fraxinus angustifolia), crna joha (Alnus glutinosa) i nizinski brijest (Ulmus minor) uz primjesu sive vrbe (Salix cinerea) i trušljike (Frangula alnus).
Od šumskih zajednica četinjača, na području Parka prevladavaju šume alepskog bora (Pinus halepensis) i šume crnog bora (Pinus nigra). Alepski bor je u starim, sađenim sastojinama zajedno s čempresom (Cupressus sempervirens) razvio bogat sloj autohtonog listopadnog i vazdazelenog grmlja i prizemnog rašća. Mlade i srednjedobne sastojine alepskog bora nastale su spontanim širenjem na sjever duž kanjona, zauzimajući strme i opustošene padine, ali i opožarene površine na širem području Parka. Ciljni stanišni tipovi ekološke mreže uključuju poplavne miješane šume Quercus robur, Ulmus laevis, Ulmus minor, Fraxinus excelsior ili Fraxinus angustifolia (91F0), vazdazelene šume hrasta crnike (Quercus ilex) (9340) i mediteranske makije u kojima dominiraju borovice Juniperus spp. (5210).
