Duž kanjonskog dijela obale rijeke Krke na području slapa Miljacka nalaze se sljedeće špilje: Špiljski sustav Miljacka I-V, Miljacka II, Miljacka III (Špilja pod slapom), Miljacka IV (Špilja kod mlina na Miljacki), Miljacka VI i Miljacka VII.
Špiljski sustav Miljacka I-V jedini je špiljski sustav na području NP „Krka”. Nalazi se na desnoj obali, uzvodno od vodenice Miljacka, na nadmorskoj visini od 102 m. Ukupna duljina istraženog dijela sustava iznosi 2 456 m, visinska razlika 44 m, a dubina 33 m. Sustav obuhvaća jedinstveni prostor dviju nekadašnjih špilja, Miljacke I i Miljacke V, koje su tijekom istraživanja provedenih 2001. godine spojene suhim, odnosno 2017. potopljenim kanalom. Špiljski sustav ima dva ulaza, međusobno udaljena svega dvadesetak metara, desetak metara iznad rijeke Krke. Za visokog vodostaja ulazi u špilje potopljeni su i kroz njih izvire voda. Špiljski sustav oblikovan je unutar prominskih naslaga na tektonskom lomu koji se pruža u smjeru SZ-JI. Vršni dio velike dvorane, smještene pedesetak metara od prvog ulaza, nalazi se izvan dosega glavnog bujičnog toka pa su u njemu dobro sačuvani istaloženi stalaktiti i stalagmiti. U nižim dijelovima, zbog povremene potopljenosti, stalagmiti erodiraju.
Špilja Miljacka IV (Špilja kod mlina na Miljacki) nalazi se unutar zgrade postrojenja starog vodovoda na desnoj obali, uzvodno od HE Miljacka, na nadmorskoj visini od 78 m. Duljina istraženog dijela špilje iznosi 302,9 m, visinska razlika je 10 m, a dubina 8 m. Špilja ima dva ulaza: kopneni i vodeni. Vodeni ulaz dostupan je samo ronjenjem. Na kopnenom ulazu u špilju betonski je zid s ulaznim oknom. U dvorani na ulazu u špilju nalazi se suhozid. U maloj dvorani evidentiran je prosloj ugljena na nekoliko mjesta.
Zbog jakog vanjskog utjecaja na špilju i vodenog toka unutar nje, temperatura u špilji znatno varira tijekom godine. Razlika između najviše i najniže izmjerene temperature iznosi 10,9 °C, dok je prosječna temperatura oko 14,5 °C.
U špilji Miljacka IV evidentirano je dvadeset devet svojti iz skupina puževa (Gastropoda), pauka (Araneae), lažištipavaca (Pseudoscorpiones), lažipauka (Opiliones), grinja (Acari), jednakonožnih rakova (Isopoda), rakušaca (Amphipoda), desetonožnih rakova (Decapoda), striga (Chilopoda), dvojenoga (Diplopoda), skokuna (Collembola), dvorepaca (Diplura), kornjaša (Coleoptera), grizlica (Psocoptera), ravnokrilaca (Orthoptera) i leptira (Lepidoptera). Među njima je veliki broj endemskih svojti Dinarida i Hrvatske.
Špilja Miljacka VI nalazi se na lijevoj obali, uz potok koji se ulijeva u rijeku Krku pedesetak metara nizvodno od slapa. U potpunosti je oblikovana u fosilnoj sedrenoj barijeri. Špilja je mali i jednostavan speleološki objekt bez perspektive za daljnja istraživanja. Duga je svega 5,5 m, duboka 2 m. U njoj nema aktivnog toka, ali kroz nadsloj špilje učestalo dolazi do prokapavanja vode i formiranja siga. U geološkoj prošlosti najvjerojatnije je pripadala većem špiljskom sustavu, odnosno bila je njegovim dijelom, ali je erozijskim djelovanjem rijeke, dubljenjem njenoga korita i odnošenjem materijala veći dio nekadašnjeg objekta denudiran. Stalaktiti i stalagmiti u njoj ukazuju na dulji vadozni period, odnosno na fosilni stadij razvoja objekta pogodan za rast siga. Može se pretpostaviti da je špilja Miljacka VI nekada bila puno veći speleološki objekt.
Špilja Miljacka VII nalazi se petnaestak metara od špilje Miljacka VI. Radi se o jednostavnom speleološkom objektu oblikovanom u fosilnoj sedri. Duga je 9 m, duboka 2 m. Objekt je formiran u horizontalnim i subhorizontalnim slojevima, koji su odredili njegovu generalnu morfologiju. U špilji nema aktivnog toka. U dubljem dijelu špilje nalaze se brojne sige (stalaktiti, stalagmiti, stalagmati i makaroni), koje, kao i one u špilji Miljacka VI, ukazuju na vjerojatno dulji period fosilne faze pogodne za njihov rast, na vjerojatnost da se u geološkoj prošlosti radilo o većem speleološkom sustavu i na moguću povezanost s ostalim speleološkim objektima u kanjonu.
Špilja Miljacka II najdulji je speleološki objekt na području NP „Krka”, s velikom raznolikošću špiljske faune, a Miljacka III je hidrološki zanimljiva jer na tom dijelu voda teče na dvama nivoima, kroz špilju i po površini, koritom rijeke Krke.
Špilje izvori na području Miljacka slapa stanište su jedine prave stigobiontne vrste kralježnjaka (vodozemca) u Europi, čovječje ribice Proteus anguinus, endema Dinarida.
Fotografija: Vedran Jalžić
