Na lijevoj obali rijeke Krke nalaze se dvije špilje iznimno važne zbog arheoloških nalaza u njima.
Oziđana pećina nalazi se na samom vrhu litice kanjona rijeke Krke iznad Roškoga slapa. Špilja ima jednostavnu morfologiju, a nastala je u krovini horizontalne slojne plohe oblikovane u naslagama konglomerata. Dugačka je 59 m. Čine je tek kanal širok od 5 do 10 m i dva gotovo vertikalna kanala (dimnjaka) koji ne izlaze na površinu. Ime je dobila po suhozidu na ulazu.
S obzirom na morfologiju, znatan utjecaj na mikroklimu špilje imaju vanjski vremenski uvjeti, što se očituje u padu vlažnosti i porastu temperature zraka u špilji u toplim razdobljima u godini.
Prosječna temperatura zraka u špilji na mjestu izvan turističke staze, koje nije izloženo rasvjeti, iznosi oko 16,1 °C, a prosječna relativna vlažnost zraka oko 95,5 %. Špilja je i za najvećih kiša uglavnom suha, tek je na nekoliko mjesta vidljivo prokapavanje, koje na stropu tvori manje cjevaste stalaktite i saljeve, a na podu razlivene stalagmite.
U špilji su pronađeni brojni ulomci keramičkih posuda u kojima se jasno ocrtava nazočnost svih neolitičkih kultura jadranskog prostora (impresso, danilske i hvarske), potom eneolitika te ranog i srednjeg brončanog doba, što govori o ljudskoj nazočnosti u njoj od starijeg neolitika, dakle od oko 5 000 pa, kontinuirano, sve negdje do 1 500 godina prije Krista. Špilja je iznjedrila i važne nalaze kremenih artefakata (nožiće), kamenog oruđa (ručni žrvanj), kosti različitih životinja (ovce, jelena, divlje mačke) i ulomaka ljuštura dagnje. Pronađena su i dva dječja kostura položena u raku zgrčena na desni bok, poput djeteta u majčinoj utrobi, koja, prema položaju u vertikalnoj stratigrafiji, pripadaju vremenu neolitika.
Ukupno je u Oziđanoj pećini utvrđeno trideset šest različitih svojti beskralježnjaka, koje spadaju u čak devetnaest viših sistematskih kategorija: grinje (Acari), paučnjačiće (Palpigradi), pauke (Araneae), strige (Chilopoda), kornjaše (Coleoptera), skokune (Collembola), dvojenoge (Diplopoda), dvokrilce (Diptera), puževe (Gastropoda), jednakonožne rakove (Isopoda), leptire (Lepidoptera), kolutićavce (Anelida), lažipauke (Opiliones), ravnokrilce (Orthoptera), lažištipavce (Pseudoscorpiones), grizlice (Psocoptera), štipavce (Scorpiones), dvorepce (Diplura) i trorepce (Thysanura).
Dominantna skupina su skokuni, nakon njih ravnokrilci, potom pauci i jednakonožni rakovi. Te četiri skupine čine 84 % ukupne faune špilje. U špilji obitavaju i šišmiši.
Špilja je uređena za turističke posjete u sklopu poučno-pješačke staze Stinice – Roški slap – Oziđana pećina.
Špilja Jazinka nalazi se u kanjonu nizvodno od utvrde Nečven, na nadmorskoj visini od 216 m. Morfologija špilje je jednostavna. Duga je 42 m, duboka 4 m, a vertikalna razlika iznosi 12 m. Nakon niskog ulaza otvara se dvorana koja se nastavlja u dvadesetak metara dug zasigani kanal. I dok je prednji dio suh, stražnji dio špilje vrlo je vlažan zbog voda nakapnice i cjednice. Na dnu većeg dijela špilje, a djelomično i na zidovima kanala, nalazi se glinoviti sediment.
Sezonske promjene najviše utječu na ulazni dio, što je očekivano za špilju takve morfologije. U dijelu špilje najudaljenijem od ulaza vladaju pravi špiljski uvjeti, koje karakterizira stalna temperatura zraka, prosječne vrijednosti od oko 12,5 °C.
U prednjem dijelu špilje pronađeni su ulomci različitih keramičkih posuda iz kasnoga brončanog i starijeg željeznog doba, životinjske kosti, brončana strelica, brončana fibula, tordirani brončani torkves s lančićem. U najdubljem dijelu špilje pronađene su ljudske kosti, perlice od staklene paste, naočalasti brončani privjesak, udica i brončane igle. Prednji dio špilje vjerojatno je korišten za stanovanje, a stražnji za pokapanje pokojnika.
U špilji Jazinki ukupno je evidentirano dvadeset devet svojta iz skupina puževa (Gastropoda), pauka (Araneae), lažištipavaca (Pseudoscorpiones), lažipauka (Opiliones), grinja (Acari), jednakonožnih rakova (Isopoda), striga (Chilopoda), dvojenoga (Diplopoda), skokuna (Collembola), dvorepaca (Diplura), kornjaša (Coleoptera), grizlica (Psocoptera), dvokrilaca (Diptera), ravnokrilaca (Orthoptera) i leptira (Lepidoptera).
Među njima je i velik broj endemskih svojti Dinarida i Hrvatske. Troglobiontnoj vrsti skokuna Verhoeffiella margusi, stenoendemu NP „Krka“, špilja Jazinka tipski je lokalitet.
Fotografija: Mario Romulić & Dražen Stojčić
