Dinarski krš jedno je od najvećih krških područja u Europi i svijetu. Obuhvaća područje Dinarida, planinskog lanca nazvanog po planini Dinari, smještenoj na granici između dalmatinskog dijela Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Glavni smjer pružanja reljefnih i geoloških struktura Dinarida jest sjeverozapad-jugoistok, često nazivan dinarskim smjerom pružanja. Najveći dio dinarskog krša, koji obuhvaća sva krška obilježja (na površini i u podzemlju), nalazi se na području Hrvatske. Zbog jedinstvenih prirodnih obilježja, geoloških karakteristika, špiljske faune i ljepote, Dinarski krš pripada svjetskoj prirodnoj baštini.
Dinarski krš u svijetu je poznat kao klasični tip krša (locus typicus). Podrijetlo riječi krš izvodi se iz indoeuropskog korijena kar, što znači kamen, kameniti kraj. Riječ krš u Hrvatskoj se prvi put spominje 1230. godine u povelji Jurja Pariježića kojom je doniran “kras”, lokalitet u blizini mjesta Dobrinj na otoku Krku. Pojam krš prihvaćen je na globalnoj razini, a brojni nazivi krških fenomena s područja Dinarida uvedeni su u originalnom obliku i u međunarodnu terminologiju (uvala, kamenica, ponor, dolina, hum i polje). Na području Dinarskog krša provedena su i prva znanstvena istraživanja krša.
Općenito, krš je specifični reljef koji se razvija na podlozi građenoj od topljivih stijena. Karakteriziran je posebnim morfološkim, hidrološkim i hidrogeološkim značajkama. Procesi stvaranja krša nazivaju se zajedničkim imenom okršavanje, a dominantan proces je korozija stijena. Okršavanje je stalan proces pa se reljef pod njegovim utjecajem stalno oblikuje i mijenja. Dinarski krš sada se nalazi u fazi razvijenog i zrelog krša s jako okršenim podzemljem, brojnim vrtačama, dolinama, poljima i bogatom podzemnom hidrografskom mrežom.
Taloženje karbonatnih naslaga kojim je nastalo krško područje Dinarida odvijalo se na Jadransko-dinarskoj karbonatnoj platformi, okolišu čiste karbonatne sedimentacije u kojem su istaložene karbonatne naslage današnjih vanjskih Dinarida. Takvi uvjeti trajali su sto pedeset milijuna godina, odnosno tijekom razdoblja jure i krede. Sudar struktura bivše Jadransko-dinarske karbonatne platforme sa strukturama Euroazije koji se dogodio u mlađem eocenu, prije oko trideset pet milijuna godina, uzrokovao je izdizanje do tada istaloženih karbonatnih stijena i nastanak planinskog lanca Dinarida. Tijekom procesa izdizanja, koji je trajao oko trideset pet milijuna godina, stijene su bile podvrgnute snažnim tektonskim silama. Intenzivno boranje, stvaranje navlačnih struktura i rasjedanje izazvali su mehanički stres koji je doveo do pucanja stijena i stvaranja mnogobrojnih pukotina. Uz pogodnu umjerenu klimu s dovoljnom količinom oborina, stvoreni su idealni uvjeti za razvoj krša.
Procjenjuje se da krš prekriva gotovo 50 % površine Hrvatske. U hrvatskim dijelovima dinarskog krša najintenzivniji primjeri karstifikacije zabilježeni su u kredi i od eocena do paleocena. Velika površina i debljina krša zaslužne su za bogatstvo oblika reljefa (površinskih i podzemnih) i drugih pojava u hrvatskom kršu.
