Posebnost špilje je njena, za špilje u sedri poprilično velika, duljina od 113 m.
Špilja Miljacka III (Špilja pod slapom) otkrivena je slučajno 1998. godine prilikom pregleda obale rijeke Krke podno sedrene barijere slapa Miljacka. Smještena je u samom toku rijeke Krke. Ulaz u špilju nalazi se u podnožju 7,2 m visokog sedrenog strmca poligenetskog postanka: u njegovu oblikovanju izmjenjivale su se etape akumulacije i denudacije. Posebnost špilje je njena, za špilje u sedri poprilično velika, duljina od 113 m. Duboka je 6,6 m. Nastala je širenjem inicijalnih pukotina nakon što je sedra formirana kao stijena. Dostupna je samo ronjenjem. Za povišenog vodostaja ulaz u špilju nije moguć. Hidrološki uvjeti još su jedna zanimljivost špilje jer na tom dijelu voda teče i kroz špilju i po površini, koritom rijeke Krke, dakle na dvama nivoima.
Prema svojoj morfologiji, špilja Miljacka III jednostavna je špilja jer osim glavnog kanala nema duljih bočnih odvojaka. Speleogeneza špilje predisponirana je pukotinskim sustavima koji su rezultat lomljena sedre i odgovara smjeru pružanja korita rijeke Krke. Špilja je stalni izvor, a voda se u njoj javlja i kao cijednica i prokapnica. U proširenjima kanala nalaze se obilne taložine siga u obliku stalaktita, saljeva i sigastih kora po stijenkama kanala.
Špilja je oblikovana u naslagama sedre (izduženog sedrenog tijela), koja je vjerojatno holocenske starosti, točnije: duž kontakta između sedre i matične stijene preko koje je sedra taložena. Matična stijena u podini vidljiva je na dijelovima ulaza, povremeno duž špilje i na kraju njenoga kanala. U matičnoj stijeni nalazimo, kao rezultat erozije, mikroreljefne oblike, korito i vrtložne lonce. Glavnina špilje oblikovana je u sedri, koja je u usporedbi s matičnom podlogom mekša, pa na nju jače djeluje erozija, koja inicira paragenetski proces i širenje kanala mehaničkim trošenjem, na što ukazuje pretežito sedreni sastav akumuliranog fluvijalnog materijala koji prekriva dno kanala. Pored erozije, kanal povremeno oblikuje i urušavanje, pa se u sastavu sedimenta na dnu javlja kršlje i stjenoviti blokovi sedre. Istraživanjem sedimenta utvrđeno je da se u špilji taloži krupni sediment, uglavnom pijesak s varijabilnim udjelima šljunkovite i muljevite frakcije. Mineralni sastav sedimenta pokazao je da je glavni mineral dominantno kalcit, zatim kvarc, te u tragovima dolomit i tinjci.
U špilji Miljacka III zabilježeni su erozijski ostaci sedimenata koji se nalaze po čitavom profilu kanala (na podu, bokovima i stropu). Ti su sedimenti vjerojatno taloženi u geološkoj prošlosti špilje u freatskim (potopljenim) uvjetima. Budući da danas djelomično erodiraju, pretpostavlja se da su uvjeti u kojima je dolazilo do njihova taloženja bili drugačiji od današnjih. S obzirom da su freatski sedimenti špilje Miljacka III taloženi i na stalaktitima koji nastaju u vadoznim (zračnim) uvjetima, može se zaključiti da je špilja prolazila kroz više etapa izmjene vadoznih i freatskih okolišnih uvjeta.
Istraživanje laminiranih špiljskih sedimenata i stalaktita u potopljenom dijelu kanala špilje Miljacka III ukazalo je na rekristalizaciju siga uslijed cirkulacije porne vode, što je problem kod određivanja starosti uzoraka. S obzirom na proces rekristalizacije, zaključeno je da starost tih siga ne može biti uspješno datirana U-Th metodom.
U špilji Miljacka III utvrđene su, pričvršćene za potopljene stijenke špilje, neobične organske bijelo do žućkasto obojene formacije. Analiza tih formacija pokazala je da se radi o antozojskom tipu kolonija u kojima je vjerojatno udruženo više od trideset vrsta bakterija.
Fotografija: Nenad Buzjak
