Nakon što su se iz pradavnoga mora izdigle krške vapnenačke stijene, zaravnio okolni kraj i usjekao kanjon, nastali su slapovi rijeke Krke oblikovavši današnji izgled riječnoga korita i obilježja živoga svijeta. Slapovi su najmlađi oblici u kanjonu.
Proces stvaranja sedre počeo je u pleistocenu te s povremenim prekidima traje do danas. Kada je, nakon posljednjeg glacijalnog stadija nazvanog Würm, klima postala toplija, brzina strujanja vode smanjila se pa su stvoreni uvjeti za naseljavanje alga, mahovina i drugih organizama koji sudjeluju u procesu osedravanja. Pleistocenska sedra u dolini rijeke Krke i njezinih pritoka nalazi se i do 20 m iznad današnjeg korita, što nam govori o visini na kojoj je u to doba tekla rijeka. Takvu sedru nazivamo fosilna sedra.
Veći dio sedre na slapovima mlađi je od 10 000 godina. Stvaranjem sedrenih naslaga u postwürmskom razdoblju počinju se izdizati Skradinski buk, Roški slap i ostali slapovi duž vodotoka, zbog čega nastaju Visovačko jezero i ostale nakupine vode u kanjonskim dijelovima današnje Krke.
Oblici sedre razlikuju se i prema starosti. Najmlađe sedrene tvorevine jesu pragovi, koji nastaju ispod površine vode. Razlikujemo još i barijere, sedrene zastore, čunjeve i mnoge druge oblike. Prema strukturi i veličini sedrenih barijera znamo da su se najveće količine sedre taložile pri kraju riječnoga toka, gdje je brzina strujanja vode bila manja. Upravo je Skradinski buk najduža sedrena barijera na rijeci Krki i u Europi.
Sedra, tufa, travertin, bigar ili vapneni mačak naziv je za kalcijev karbonat (vapnenac) koji se u tekućicama taloži iz vode na različite vrste podloga. Sedra se može taložiti samo u vodama u kojima ima dovoljno otopljenog kalcijeva bikarbonata. Takve su upravo vode u kršu jer je krš zemljište sazdano od vapnenačkih i s njima pomiješanih stijena koje se jednim imenom zovu karbonatne stijene. Lako se otapaju i tvore vrlo čudne oblike na površini i u podzemlju. Da bi se kemijski procesi mogli nesmetano odvijati, važan je niz faktora: temperatura, brzina strujanja i pH-vrijednost vode, koncentracija otopljenog kisika i sadržaj organskih tvari u njoj.
Za proces sedrenja važni su i sedrotvorci, vodene alge i mahovine, koji hvataju kristaliće kalcita i bez kojih se istaloženi kalcijev karbonat ne bi mogao zadržati jer bi ga odnijela voda, osobito tamo gdje je brza, a to je uglavnom na mjestima neravnog dna. Nagib i građa riječnog korita nisu ni na jednom slapu isti pa zato danas možemo uživati u jedinstvenoj ljepoti svakoga od njih.
Uvjeti za rast sedre najpovoljniji su u današnje vrijeme, pa taj proces možemo pratiti duž cijeloga toka – na rijeci Krki stalno nastaju nove sedrene naslage, koje izgrađuju buduće slapove. Ali treba naglasiti da je sedra vrlo osjetljiva na onečišćenje vode i povećanu koncentraciju organskih tvari u njoj. Stoga je naša primarna funkcija očuvanje sedrenih slapova kao osjetljivoga prirodnog sustava i čistoće vode i njezina okoliša.
Stoljećima prije proglašenja Nacionalnog parka „Krka“, sedra se koristila kao građevinski materijal u krajevima uz Krku.
I crkvica svetog Nikole na Skradinskom buku u potpunosti je izgrađena od sedre. Fosilna sedra može se i danas vidjeti u Šibeniku, uz stubište podno spomenika kralju Petru Krešimiru IV., u Perivoju Roberta Visianija. Isto tako, u Šibeniku se nalazi i živući „komad“ sedre. U fontani ispred crkve Gospe van Grada nekada je donesen dio sedre s Krke koja je, na osunčanoj i vlažnoj lokaciji, nastavila svoj rast pa je danas obrasla mahovinom i nekoliko je puta veća nego što je bila u vrijeme kad je postavljena. To je rijedak i vrijedan primjer mnogih načina suživota ovdašnjih ljudi i rijeke Krke, koji ipak pripada prošlosti. Od proglašenja Nacionalnog parka „Krka“ sedra je, kao temeljni fenomen, strogo zaštićena i zabranjeno je njeno iskorištavanje.
Sedra je jako dobar građevinski materijal i u uvjetima kada nije bilo nikakve zaštite koristila se u gradnji. Zbog vlažnosti se lako obrađivala, a gubitkom vlage dobivala na tvrdoći, kao posljedica izlučivanja kalcijevog karbonata iz kalcijeva bikarbonata sadržanog u vlazi. Ima specifičan šupljikavo spužvast izgled te je obično svijetlosmeđe, žućkaste boje. Još su stari Rimljani koristili sedru za gradnju hramova, vodovoda, spomenika, kupelji i amfiteatara. Rimski Colosseum najveća je građevina na svijetu izgrađena od sedre. Sedra se još uvijek upotrebljava kao građevinski materijal u uređenju interijera gdje se rabi u obliku kamenih ploča, za popločavanje terasa i vrtnih staza, ali ne ona s Krke.
Nekada se s Krke u građevinske svrhe uzimao i pijesak. Primjer za to su Bara sv. Jere i otoci Veliki busen i Mali busen uzvodno od Skradinskog mosta. U naravi Bara sv. Jere je pješčani nanos, a danas je puno manji nego što je bio prije pedesetak godina. Otok se smanjio zbog ranijeg uzimanja pijeska za gradnju kuća. Veliki busen bio je jedan od boljih i izdašnijih „rudnika“ pa je zbog intenzivne eksploatacije danas manji od Malog busena.
