Šibenska kapa najpoznatija je inačica tradicionalnog hrvatskog pokrivala za glavu.
Danas je uglavnom narančaste bolje, s dva niza crnih vezenih ukrasa, dok je starija verzija kape bila crvena i uključivala jedan niz povezanih crnih krugova, a ne dva kao današnja verzija. Povijesno, crvenu se kapu povezuje s japodskim oglavljem, iako su je kod njih nosile samo žene. Jedna od glava na šibenskoj katedrali, nastala u preddalmatinčevoj fazi izgradnje, oko 1440. godine, nosi sličnu kapu, a don Krsto Stošić pronašao ju je zabilježenu u dokumentima iz 1500. godine.
Svoju slavu šibenska crvena odnosno narančasta kapa može zahvaliti nizu društveno-političkih okolnosti. Osamdesetih godina 19. stoljeća za vlast u Šibeniku i ostatku Dalmacije borili su se narodnjaci (s narodnom kapom kao simbolom) i autonomaši (s gospodskim šeširom kao simbolom), a 20-ih godina 20. stoljeća narodna kapa postala je simbolom slavenstva u vremenu u kojem su Talijani anektirali Zadar. Njezinoj popularnosti kumovala je i djelatnost poduzeća zvanog Industrija narodnog veziva, koje je u Šibeniku 1880. godine utemeljila obitelj Matavulj. Poduzeće je proizvodilo narodne kape, dijelove narodnih nošnji, tradicijske kolače i likere.
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća izrada kape pojednostavnjena je zahvaljujući šivaćem stroju, zbog čega je postala viša, sličnija drniškoj kapi, koja je od šibenske bila veća, s plosnatijim vrhom i različitim detaljima u tkanju ukrasa, a slična je kapa nošena i u Kninu do sredine 19. stoljeća. U tom smislu današnja je šibenska kapa amalgam šibenske i drniške.
