Bukara je tradicionalna dalmatinska posuda za vino, napravljena isključivo od smrekova drveta, koje ima specifičan, ugodan miris, a poznato je i po svojim antiseptičkim i antibakterijskim svojstvima.
Stara predaja kaže da i najgore vino u bukari upravo zbog smreke ima dobar okus. Bukara je postala sinonimom za domaće vino i neka dobra, stara i jednostavnija vremena a u kolektivnoj svijesti još živi zahvaljujući pjesnicima koji su je koristili kao pjesnički motiv jednako često kao i vino ili lijepu djevojku.
Tajna je u ljekovitoj smreki
Tradicionalno, bukara ima zapremninu od najmanje pola litre, često i od litre ili više, tako da je obično služila kao zajednička posuda za vino koja je kružila od osobe do osobe, a zbog njezinih antibakterijskih svojstava, nije bilo straha od zaraze. Tek kasnije počele su se izrađivati i manje bukare, od nekoliko decilitara, za „osobnu“ upotrebu.
Kao što je već spomenuto, bukara se izrađuje od smrekina drveta a sam proces, budući da se tradicijski radilo o ručnom radu, dugotrajan je i složen: drvo se ispila i ostavi da se osuši, što ponekad može trajati i duže od godinu dana, i tek je nakon toga spremno za daljnju obradu. Smreka ima intenzivan miris, pa bukara služi i kao ukras: cijela kuća miriše, a može trajati vječno. Ipak, oprez: ako smrekino drvo jednom odlučite upotrijebiti, ne smijete to prekinuti jer se drvo napije tekućine i raširi, a ako se dugo ne rabi, osuši se i rasklima pa ga treba ponovno sklopiti.
Bukara ili susak?
U šibenskom zaleđu nerijetko ćete čuti da za takvu drvenu posudu za vino kažu i – susak. Jesu li to sinonimi ili postoji razlika, a, ako postoji, kako ih razlikovati? Susak i bukara gotovo da su sinonimi, ali se ipak razlikuju u izgledu: bukara je gore šira, pa se sužava prema dnu, a kod suska je obrnuto: na vrhu je uži i širi se prema dnu. Osim toga, kažu neki znalci, susak se zagrli, a bukara drži za ručku.
