3300 m

LAŠKOVICA / N 43° 54’ 48.9” E 15° 56’ 54.9”

Na stazu se dolazi iz Laškovice (parkiralište je ispred Centra kretanja) ili s Roškoga slapa (parkiralište je kod recepcije)

Staza je makadamska, s jednim dužim nagibom/usponom

 

Snaga vode pretvorena u koristan rad

Pogled na cijeli Roški slap najljepši je s dvaju brjegova. Po onome s lijeve obale spušta se staza Niz ploču, dok po brini s desne obale rijeke vodi staza od Laškovice preko Žižića. Putnik gleda zelenilo i visoke jablane, a čuje ugodnu pjesmu žive vode. To se, na kraju sedrene barijere, Roški slap s petnaest metara visine, u širokoj lepezi, duboko ruši u Visovačko jezero. Upravo se taj prizor vidi s ove staze.

Odavde je i najbolji pogled na hidroelektranu Roški slap. Čovjek je oduvijek nastanjivao obale rijeke i pronalazio načine da snagu vode pretvori u koristan rad. Upravo na Roškom slapu nalazimo brojne tragove takvog suživota. HE Roški slap izgrađena je 1909./1910. godine na temelju vodoprivrednih koncesija koje su dobili ugljenokopa društva Monte Promina iz Siverića i Dalmatia iz Velušića. Dalekovodom dugim 28 km strujom su se opskrbljivali rudarski pogoni u Siveriću. Na taj je dalekovod 1915. godine bio priključen i grad Drniš. Do 1918. godine HE Roški slap bila je među deset najvećih elektrana u Hrvatskoj. Po završetku Domovinskog rata, 1996. godine, generatori su zamijenjeni novima, a proces proizvodnje i distribucije električne energije u cijelosti je automatiziran.

Vraćajući se dalje u prošlost, u predindustrijsko doba, srednji vijek ili još u antičko vrijeme, pronalazimo svjedočanstva tradicijskog načina privređivanja. Mlinovi na vodeni pogon – vodenice bile su, uz ručni žrvanj, najrasprostranjenija vrsta mlina zbog mnoštva rijeka, potoka, kanala koji pokreću pogonske kotače s lopaticama. Danas su, kao vrijedni etnografski spomenici, dijelom obnovljene kao prezentacijski i ugostiteljski objekti. Na Roškome je slapu do šezdesetih godina 20. stoljeća radilo šest vodenica. U prvoj uz vodu, tzv. „fratarskoj mlinici“, odnosno vodenici visovačkog samostana, rekonstruirana su sva četiri mlinska pogona i stupa a dio zgrade u kojoj su bili prostori za mlinare i pomoćne prostorije, prenamijenjen je za ugostiteljstvo i suvenirnicu. Obnovljena i je i ruševna vodenica miljevačke obitelji Šostera, tik do „fratarske“, vjerodostojno rekonstruirana da svjedoči radu i životu mlinara.

Kad je čovjek počeo kupovati brašno za kruh, mlinar je ugasio dva mlinska kamena koja su, stoljećima tjerana vodom, mljela ječam, pšenicu i kukuruz. Sad se, silazeći od Laškovice, opet čuje smo voda. Daleko od tehnologije na koju se moderan čovjek toliko oslanja, kontemplirajući u šetnji prirodom što nam budućnost nosi, javlja se strahopoštovanje prema snazi vode i starim umijećima. Ne očuvamo li prirodno bogatstvo koje imamo, morat ćemo opet ispočetka učiti kako dotjerati vodu na svoj mlin.

109

km2

07

slapova

388

km bike ruta

47

km pješačkih staza

10

ulaza

Skip to content