Frederik Levarda: „Prilika da oblikujem konzervatorsko-restauratorsku radionicu JU ‘NP Krka’ u ono što je ona danas, za mene je veliko zadovoljstvo.“

Godinu dana trajalo je restauriranje rimske kacige čijih je šezdeset osam dijelova pronađeno u kanalu arene u Burnumu, rimskom vojnom logoru, koji se u cijelosti nalazi u Nacionalnom parku „Krka“. Danas je kaciga izložena u Arheološkoj zbirci Burnum u Eko kampusu „Krka“ u Puljanima s brojnim drugim vrijednim arheološkim nalazima koje brižljivo i stručno obrađuje Frederik Levarda.

1. Kaže se da je zemlja najbolji konzervator. Pojedini predmeti ostali su u njoj sačuvani stoljećima. Kad ih arheolozi „iskopaju“, dolaze u Vaše ruke. Što je prvo što napravite?

Može se tako reći jer predmeti nakon godina provedenih u zemlji postignu svojevrstan equilibrium, odnosno ravnotežu, ali nakon iskopavanja ona se poremeti pa predmeti počnu rapidno propadati. Naročito su osjetljivi predmeti od metala, posebno od željeza. Kad bi ih tako skladištili već nakon nekoliko godina u potpunosti bi se raspali. Zato se prvo sve podrobno dokumentira, stanje predmeta, materijal od kojega je načinjen, s kustosima se razgovara o vrsti predmeta, o njegovoj namjeni itd. Predmeti se fotografiraju te se sve unese u bazu podataka. Kako su naša istraživanja uvijek donosila veliki broj predmeta, dio se odabere za konzerviranje/restauriranje. To su oni koji su najugroženiji i oni koji su od interesa, bilo radi izlaganja bilo radi objave u stručnoj literaturi. Drugi dio predmeta nakon dokumentiranja spremi se u ostavu u posebnim okolišnim uvjetima u kojima se kontroliraju vlaga i temperatura.

2. Restauratorska radionica Javne ustanove „Nacionalni park Krka“ jako je dobro opremljena, spada u sam vrh toga tipa u Hrvatskoj. Riječ je o vrlo sofisticiranim instrumentima. Recite nam čemu oni služe i kako zapravo izgleda moderno konzerviranje i restauriranje?

Današnji pristup puno je suptilniji nego prije. Pristup je interdisciplinaran, a cilj je sačuvati predmet što manjom intervencijom. Radionica je jako dobro opremljena. Imamo, pored uobičajenih uređaja za radionicu toga tipa, mikroskop, mikropjeskarnik s komorom, ultrazvučno dlijeto, kadu za alkalnosulfitno odsoljavanje, vakuumski sušionik i analitičku opremu, laboratorijsku vagu, potenciometrijski titrator i rendgen aparat.

Jednostavno rečeno, predmeti se mehanički čiste raznim skalpelima, rotacijskim alatima, mikropjeskarnikom. Provodi se, npr. kod željeza, odsoljavanje, odnosno dugotrajno ispiranje u alkalnoj kadi kako bi se uklonili kloridi, uzročnici korozije i propadanja. Kad nam potenciometrijski uređaj pokaže da je razina klorida prihvatljiva, predmeti se suše u vakuumskom sušioniku i premazuju zaštitnim premazima. Među rijetkim smo pak radionicama koje imaju svoj rendgen pa sami možemo provoditi i tu vrstu ispitivanja. U sklopu projekta Nepoznata Krka i opremanja posjetiteljskog centra Eko kampusa „Krka“ u Puljanima izgrađena su i dva laboratorija, a nabavljen je i vrijedni alat, ručni XRF analizator.

3. Koje su najzanimljivije stvari koje ste radili u radionici?

Rimska kaciga tipa Wiesenau svakako je bila izazov. Trebalo je godinu dana da se šezdeset osam dijelova pažljivo očisti i spoji u predmet koji je bio oštećen i deformiran i prije nego što je odbačen u odvodni kanal u areni amfiteatra u Burnumu. Tijekom dvije tisuće godina predmet je gotovo u potpunosti korodirao. Kada držite u ruci dio te kacige imate osjećaj kao da je šećerna tabla, a ne komad metala.

Predmet je objavljen u više kataloga, a proces konzerviranja/restauriranja predstavljen je na stručnim skupovima restauratora. Kako je riječ o iznimno osjetljivom predmetu, nedavno je postavljena posebna vitrina sa staklenim zvonom, ispunjena dušičnim plinom, koji će umanjiti mogućnost pojave korozije i sačuvati ga za budućnost.

Kao zanimljiv zadatak istaknuo bih i izradu programa za vođenje muzejske dokumentacije LUNA. To je baza podataka o kulturnoj baštini koja nam služi za skupljanje i obradu svih vrsta podataka. Izrađena je na FileMaker platformi. Baza posjeduje module za inventariziranje pokretne i nepokretne kulturne baštine, za restauratorsku radionicu, knjižnicu, knjigu izlaza i fototeku. Mogu se tiskati razni izvještaji, vršiti pretraživanja, tiskati naljepnice s QR ili bar kodom itd.

4. Arheološka zbirka u cjelosti je posvećena Burnumu, ali u Nacionalnom parku „Krka“ arheološki se proučavaju i drugi lokaliteti na kojima su također pronađeni brojni nalazi?

Povijest življenja čovjeka na obalama rijeke Krke ostavila nam je tragove duž cijelog njezina toka. Neki su, poput srednjovjekovnih utvrda, bili vidljivi i poznati u narodu, a neke je trebalo „otkopati“. U prvoj polovici 20. st. arheolozi su otkrili rimski vojni logor Burnum. Nova arheološka istraživanja u Burnumu počela su 2003. godine. Restauratorska radionica osnovana je 2008. Prvi zadatak bio je pripremiti predmete za postav Arheološke zbirke. Pristupilo se opremanju radionice, tada privremeno smještene u Gradskom muzeju Drniš, s kojim smo surađivali na projektu Burnum.

Velika količina arheološkog materijala s Burnuma i potreba da se o njemu sustavno brine bili su okidač za osnivanje radionice, ali ubrzo se djelatnost proširila na brigu o svim pokretnim predmetima kulturne baštine u Nacionalnom parku. Tako se danas u radionici vodi briga o predmetima etnografske baštine, predmetima s arheoloških lokaliteta Oziđana pećina, Jazinka, Burnum, Ključica, Nečven, pa sve do predmeta industrijske baštine.

5. Koje nalaze iz pretpovijesti ste obrađivali i kakav je uopće osjećaj držati u rukama nešto što je u rukama držao i čovjek koji je živio pet tisuća godina prije Krista?

Mislim da su predmeti iz pećine Jazinke među najstarijima na kojima sam radio. Potječu iz razdoblja 2200 – 1800 g. pr. Kr. Radi se o nekoliko ogrlica, koplju, fibulama i keramičkim posudama. To je bila izuzetna čast, ali i odgovornost, s obzirom da se radi o neponovljivim i jedinstvenim predmetima višestruke vrijednosti.

6. Što vam se najviše sviđa u Vašem poslu?

Prilika da oblikujem konzervatorsko-restauratorsku radionicu JU „NP Krka“ u ono što je ona danas: danas smo u novom prostoru, uređenom u sklopu projekta Nepoznata Krka, od skoro sto kvadratnih metara, s velikim radnim prostorom, uredom, prostorijama za mokru obradu i skladištem s posebnim klimatskim uvjetima za čuvanje predmeta. Svakako, i mogućnost da se razvijam i učim u uvjetima koji su mi na raspolaganju. K tomu, suradnja s kolegama na zajedničkom cilju, a to je očuvanje kulturnopovijesne baštine JU „NP Krka“.