Nad strmim kanjonom danas se mogu vidjeti ostaci Uzdah-kule, utvrde koja je nadahnula jednu od naljepših legendi Pokrčja.
Na sjeveroistočnoj strani sela Dubravica nalaze se ostatci srednjovjekovne utvrde Uzdah-kule. Sagradila ju je obitelj Šubić kako bi nadzirala put koji je Skradin povezivao sa zaleđem. Kao i većina utvrda na rijeci Krki, Uzdah-kula imala je centralnu kružnu kulu i utvrđenu zaravan, od kojih se danas vide samo skromni nadzemni ostatci. Utvrda je više puta mijenjala gospodare. Godine 1522. osvojili su je, zajedno s gradom Skradinom, Turci. Nakon njihova odlaska sa skradinskog područja koncem 17. stoljeća, izgubila je strateški značaj, pa je njezin kamen korišten za gradnju kuća u Dubravicama i Rupama.
Stare utvrde oduvijek su golicale maštu stanovnika obližnjih sela. Legenda o Uzdah-kuli govori o ljepotici Stani iz Rupa, koja je svoje srce poklonila Pavlu Mandušiću. No njezina je ljepota očarala i Huseina, doglavnika i najdražeg vojnika okrutnog Mehmed-bega. Kad je Husein preminuo od ozljeda koje je zadobio kad je pao sa stabla dok je slijedio (uhodio) Stanu, Mehmed-beg je za njegovu smrt okrivio stanovnike Rupa i dao ih pohvatati i dovesti u Čučevo. Pavla je zatvorio u kulu, u kojoj je danima uzdisao za ljubljenom Stanom. Putnici i pastiri koji su ga čuli kulu su prozvali Uzdah-kulom. Sretna inačica priče kaže da se Mejrana, poturčena Mehmed-begova žena, sjetila vjere svojih otaca pa je sa sinom Alijom noću oslobodila zatvorenike, koji su se vratili u Rupe, podigli na noge seljane i uz njihovu pomoć oslobodili Pavla. Pavao je zapalio kulu kako koji drugi nesretnik ne bi doživio njegovu sudbinu. Kad je to saznao Mehmed-beg, srce mu pukne od ljutnje, a njegov sin Alija pusti Rupljane da se u miru vrate kućama. Pavao i Stana vjenčali su se u Gospinom svetištu na Visovcu.
