Utvrda Nečven pripada najznačajnijim spomenicima srednjovjekovne fortifikacijske arhitekture u Dalmaciji.

Na sjeverozapadnoj strani prominskoga sela Nečvena, iznad lijeve obale rijeke Krke sagrađena je koncem 13. ili početkom 14. stoljeća utvrda Nečven. Podignuta je na mjestu gdje je preko Krke prelazio put koji je iz jugoistočne Dalmacije vodio prema Bukovi­ci i Ravnim kotarima. Tu je trgovcima naplaćivana mostarina prilikom prijelaza rijeke, koja je dijelila posjede Šubića i Nelipića, što je objema obiteljima donosilo veliki prihod.

Nečven je bio obiteljski posjed Nelipića od njihova dolaska na prostor Promine. Prvi se put u povijesnim izvorima spominje 21. rujna 1376. godine u ispravi kojom je „knez Ivan, sin Nelipca Cetinskog“ odredio da se od svih desetina koje pripadaju njemu i njegovim potomcima od kmetova posjeda Promine, tj. sela koja pripadaju kneževim utvrdama Kamičku i Nečvenu, kninskom biskupu ubuduće plaća osam solida od svake mjere žitarica i dvanaest solida od svakog vjedra vina, i to dva puta godišnje, na blagdan sv. Martina i na Božić.

Nečven se kao Nelipićev posjed još dvaput spominje u povijesnim izvorima: 1388. godine, kada se jedini imenom poznati Konstantinov sin, Nelipac, navodi kao „uzvišeni knez Nelipac od Nečvena“ (magnifici comitis Nelipcii de Neguen), i 1421. godine, kada se njegova supruga Jelena navodi kao „udovica pokojnog Nelipca, sina Konstantina od Nečvena“ (relicta condam Nelepech filii Kozthadini de Nechven).

U prvoj polovici 16. stoljeća, oko 1522. godine, Nečven su osvojili Turci. Isprva je bio sjedište nahije, a potom i kadiluka. Početkom Kandijskog rata, 1647. godine mletački uskoci na čelu s don Stjepanom Sorićem porušili su most na Krki podno Nečvena.

 

Prema naredbi generalnog providura Dalmacije Leonarda Fos­cola, Nečven je 1648. godine zapaljen nakon što ga je turska vojska poslije kratke borbe napustila i predala se mletačkim uskocima, Šibenčanima i Trogiranima.

Pod turskom vlašću ponovno je od 1670. godine nakon mira uspostavljenog između Osmanskog Carstva i Venecije. Godinu dana prije konačnog izgona Turaka i oslobađanja Knina 1688., utvrda se nalazila u rukama Skradinjana koji su čuvali pogranična područja.

Utvrda ima oblik nepravilna četverokuta. Obrambeni zidovi na jugozapadnoj strani, koji su na mjestima bili visoki od osam do deset metara, prate prirodni nagib terena. Ulaz u utvrdu, nadziran s poligonalne kule, nalazi se na sjevernoj strani. U unutrašnjosti je prostrano dvorište, iz kojeg je stubište vodilo na povišenu središnju zaravan. U gornjem dijelu utvrde dominirala je višekatna kružna kula, sačuvana u visini od jednog kata. Obrambeno ziđe utvrde građeno je od klesanog kamena u vapnenoj žbuci.

Na utvrdi se od 2011. godine sustavno provode arheološka istraživanja i prateća geodetska i arhitektonska snimanja. Paralelno s arheološkim iskopavanjima obavlja se konzerviranje otkrivene arhitekture. Istraživanja su iznjedrila brojne nalaze, među kojima je i luksuzno stolno posuđe: gravirana keramika s glazurom i talijanska majolika alla porcelana. Posebno vrijedno otkriće je izvrsno sačuvan zadak topa (mačkula).

109

km2

07

slapova

388

km bike ruta

47

km pješačkih staza

10

ulaza

Skip to content