Bogočin
Za Bogočin, poznat i kao Vilingrad, najskriveniju utvrdu na Krki, vezana je legenda o nesretnim mladencima.
Ostatci utvrde Bogočin nalaze se na izdvojenoj stijeni u selu Bogatići Prominski, na lijevoj obali Krke, gotovo prekoputa manastira Krka (sv. Arhanđela). Nije poznato kada je podignuta, ni tko ju je sagradio. Vjerojatno je bila dio obrambenog sustava utvrda u posjedu obitelji Nelipić. Prema načinu zidanja i gradnje, može se datirati u 13. ili 14. stoljeće. U pisanim izvorima prvi se put spominje, kao Bogochin, 1486. godine. Kao prvi poznati gospodar utvrde Bogočin spominje se plemićka obitelj Martinušić.
Utvrda je nepravilna kružna oblika. Sa sjeveroistočne strane podignut je, pravilno klesanim kamenjem, zid u kojemu je glavni ulaz u utvrdu. U unutrašnjosti utvrde nalaze se ostatci četvrtaste građevine nepoznate namjene.
Utvrdu su Turci osvojili 1522. godine i vjerojatno porušili. Ostatcima utvrde može se pristupiti samo s njezine istočne strane, sačuvanim srednjovjekovnim putom. Očuvani su i potpornji pokretnog mosta na glavnom ulazu. U 16. st. podno utvrde nalazile su se pilane na vodeni pogon u vlasništvu obitelji Martinušić.







Narodna predaja utvrdu Bogočin povezuje s bogatim knezom Bogojem, koji ju je sagradio za sina Bogdana i njegovu izabranicu Miljevu iz Ključa na ušću Čikole. Prema legendi, majka Čika Miljevu je bogato pripremila za udaju. Na pir je došlo sedam banova i dvanaest župana. No, svadbu je pokvario zmaj, koji je ugrabio mladenku i odnio je u jezero kod Brljana. Bogdan je odmah krenuo u potragu za njom, ali je nestao u vodenim dubinama. Neutješni knez Bogoje svoje je bogatstvo razdijelio narodu i sagradio manastir Arhanđelovac kako bi monasi molili za njega i duše nesretnika. Podigao je i dvije kule, Čučevo (Trošenj) i Nečven, u koje je uzidao dvije blizanke, da vječno nariču za njegovim sinom. Kod Miljacke i Roškoga slapa izgradio je most na kojemu su putnici dvjema suzama, za Bogdana, plaćali mostarinu. Narod je utvrdu prozvao Vilingrad, potok pod utvrdom Ključ Čikola a brijeg (brinu) kod Ključa Miljevci, dok su Punička draga i Babin grad nazvani po banici.