Kompleks vodenica na Roškom slapu spada među posebno zanimljive i dragocjene etnografske spomenike Dalmacije i Hrvatske.
Kad su se pojavili prvi mlinovi (vodenice) na području Roškog slapa, nije točno poznato. Da su na prostoru rijeka Krke i Čikole postojali još u antičko vrijeme, poznato nam je iz rimskoga natpisa na brončanoj pločici s područja antičke Promone, ali arheološki ostaci mlinova iz toga vremena na rijeci Krki nisu pronađeni.
Srednjovjekovni mlinovi prethode današnjima. Pisanih izvora s podacima o mlinovima na Roškom slapu gotovo i da nema, za razliku od mlinova na Skradinskom buku, koji se često spominju u povijesnim izvorima.
Mlinove na Roškom slapu posjedovali su i visovački franjevci. Kada je početkom 16. stoljeća prostor Roškog slapa pao pod tursku vlast, vodenice su¸ uključujući i visovačke, preuzeli Turci jer su im trebale za opskrbu vojske brašnom. Pod turskom vlašću ostale su do konca 17. stoljeća kada je taj prostor pripao Mletačkoj Republici.
Rad vodenica i ostalih hidrauličnih uređaja na Roškom slapu ugrozila je hidroelektrana koju je 1909. godine izgradilo društvo za iskorištavanje ugljena iz Siverića. Vodenice danas imaju imena starih i novih vlasnika (mlinica Kulušić/Marasović, mlinica Samodol/Skelin, mlinica Jović, Šosterina mlinica, fratarska mlinica…).
