Ostaci rimskog vojnog logora Burnuma, na području sela Ivoševaca, svjedoče o veličini i snazi rimske vojne sile. Sagrađen je početkom 1. stoljeća. Danas su vidljivi ostaci lukova koji su pripadali bazilici (sudnici) te amfiteatar, dobro sačuvan, i vojno vježbalište.
Još od prapovijesnih vremena Burnum je bio istaknuto središte na graničnom području između Liburna i ratobornih Delmata. O njegovoj važnosti svjedoči i zapis antičkog pisca Plinija Starijeg, koji ga u svom čuvenom djelu Naturalis historia spominje kao kaštel poznat po bojevima (in hoc tractu sunt Burnum, Andetrium, Tribulium, nobilitata proeliis castella – „u ovom su kraju Burnum, Andetrij i Tribulij, utvrde slavne po bitkama“).
Aglomeracija Burnum sastavljena je od nekoliko komponenti: rimskog legijskog logora s pripadajućim teritorijem, auksilijarnog kaštela, municipija, koji se razvio iz kanaba (civilnog naselja), i naselja liburnskih Burnista (Gradine u Puljanima). Rimski vojni logor Burnum nadgledao je prijelaze preko rijeke Krke od Bobodola do Manojlovca, odnosno kontrolirao protok ljudi i robe na graničnom liburnsko-delmatskom prostoru. Osim toga, vojnim postrojbama osiguravao je sigurno zaleđe, zbog nadzora nad ključnim točkama, a omogućavao im je i lak prodor u potencijalno neprijateljsko područje. Nadgrobni natpisi veterana sugeriraju da su se južne granice legijskog teritorija nalazile na području Roškog slapa, gdje su isluženi vojnici dobivali posjede, čime je dodatno jačao rimski element na ovim prostorima. Također, uspostavom vojnog središta u Burnumu veliko značenje dobilo je i liburnsko naselje Scardona, smješteno na području današnjeg Skradina, koje je postalo glavna pomorska luka preko koje se opskrbljivala rimska vojska stacionirana u Burnumu.
Na području Burnuma vjerojatno je već u 1. stoljeću prije Krista postojao vojni punkt koji je bio polazište za pohode protiv ratobornih Delmata. Može se pretpostaviti da je uspostavljen već za Oktavijanovih pohoda 35. – 33. godine prije Krista. U Burnumu su u različito vrijeme bile stacionirane ukupno četiri legije: XX. legija Valeria Victrix (kraj 1. st. pr. Kr. – 10.), XI. legija Claudia Pia Fidelis (10. – 69.), IIII. legija Flavia Felix (69./70. – 86.) i VIII. legija Augusta (86. – kraj 1. stoljeća). Također, zabilježena je prisutnost četiriju pomoćnih postrojbi koje su boravile u auksilijarnim logorima: Ala I Hispanorum, Cohors II Cyrrhestarum sagittaria, Cohors III Alpinorum i Cohors I Montanorum civium Romanorum.
O boravku XX. legije za sada svjedoči samo jedan nadgrobni spomenik. Pretpostavlja se da je u Burnum došla, iz rimske provincije Hispanije, oko 20. godine pr. Kr. Bila je stacionirana u zimskom logoru u Akvileji, dok je Burnum korišten kao ljetni logor. Nakon uspješnog gušenja velikog delmatsko-panonskog ustanka (Bellum Batonianum), XX. legija otišla je iz Dalmacije, a u Burnum je došla XI. legija, koja se najduže zadržala na ovim prostorima. Legionari te postrojbe počeli su gradnju trajnog vojnog logora s pripadajućim akveduktom i cestama u vrijeme kada je dužnost namjesnika provincije Dalmacije obnašao Publije Kornelije Dolabela (14. – 20.), a kao krajnji datum kad je gradnja završena uzima se 17. godina, kada je car Tiberije svog sina i prijestolonasljednika Druza Julija Cezara poslao u Burnum da bi stekao naklonost vojske. Tada je logor u Burnumu, po svoj prilici, morao biti dovršen. Obnova logora i gradnja amfiteatra smještaju se u razdoblje nakon 42. godine, za vladavine cara Klaudija. Boravak XI. legije u Burnumu završio je kad je na vlast došao Vespazijan, koji je nakon građanskog rata u Italiji odlučio da se u Burnumu stacionira IIII. legija Flavia Felix, koja u svom imenu nosi carev gentilicij. Nakon IIII. legije u Burnumu je kratko boravilo odjeljenje VIII. legije Augustae. Pretpostavlja se da je Burnum već tada dobio civilne sadržaje.
Status municipija, tj. grada s vlastitom upravom, Burnum je dobio vjerojatno neposredno nakon odlaska IIII. legije, a najkasnije za cara Hadrijana, o čemu svjedoče natpisi iz tog vremena. Nekadašnji principij (zgrada vojnog stožera) s forumom i adjacencijama postao je središte civilnog naselja, a svi vojni objekti prenamijenjeni su u civilne. Burnum se posljednji put spominje 536./537. godine za bizantsko-gotskih ratova, kada je Dalmacija dolašla pod vlast Ostrogota, koji su se nakratko utaborili u Burnumu. Pretpostavlja se da je nedugo nakon toga zauvijek napušten.
