Oziđana pećina

Oziđana pećina špiljski je lokalitet izuzetnih prirodnih i kulturnih vrijednosti. Smještena na samom vrhu kanjona iznad Roškog slapa, skrivala je ostatke vjerskih rituala još iz kamenog doba.

 Prapovijesni lokalitet Oziđana pećina nalazi se na području Bogatića Miljevačkih, lijevoj obali rijeke Krke. Smještena je na vrhu kanjona iznad Roškog slapa, nad strmom liticom, na nadmorskoj visini od 220 m. Špilja s arheološkom zbirkom prezentiranom in situ završna je postaja edukativne staze Stinice – Roški slap – Oziđana pećina. S otvora špilje, okrenutog prema jugozapadu, pruža se pogled na duboki kanjon rijeke, u kojem se ljepotom ističu brojni slapići koji tvore niz koji narod zove Ogrlice.

Oziđana pećina geološki je objekt srednje veličine i jednostavne morfologije. Tunelasta je oblika, s dva „dimnjaka“ u stražnjem dijelu. Oblikovan je u naslagama konglomerata. Ulaz u špilju vidljiv je sa suprotne strane rijeke. Naziv je dobila po suhozidu na ulazu.

Arheološki nalazi pronađeni u špilji svjedoče o ljudskoj nazočnosti u njoj od razdoblja starijeg neolitika, dakle od oko 6000. g. pr. Kr., pa kontinuirano sve negdje do 1500. g. pr. Kr. U središnjem dijelu špilje pronađeno je ognjište – simbol doma od pamtivijeka, mjesto uz koje su se odvijale najvažnije dnevne aktivnosti prapovijesnih stanovnika. Posebno vrijedan nalaz jesu dva dječja kostura, položena u raku na desni bok, u zgrčenom (fetalnom) položaju, poput djeteta u majčinoj utrobi. Prema položaju u vertikalnoj stratigrafiji, pripadaju vremenu neolitika. Tragovi duhovnog života u kamenom dobu izrazito su skromni na području Istočnog Jadrana, pa je takav način pokapanja rijetko svjedočanstvo postojanja kompleksnog religijskog sustava kod ondašnjih ljudi. Kako je riječ o pojedinačnim ukopima, a ne o nekropoli, jasno je da imaju posebnu simboliku. Dječji ukopi unutar naselja zabilježeni su diljem Mediterana i Bliskog istoka, a smatraju se dijelom religijskog rituala koji je trebao zaštiti naseobinu ili dovesti do njezina prosperiteta. Stoga se takvi ukopi dovode u vezu s „kultom mrtvih“, kao i s kultom plodnosti, koji je blisko povezan s poljoprivredom i stočarstvom, odnosno gospodarskim granama ključnim za egistenciju prapovijesnog čovjeka.

U Oziđanoj pećini pronađeni su brojni ulomci keramičkih posuda u kojima se jasno ocrtava nazočnost svih neolitičkih kultura jadranskoga prostora: impresso (oko 6000. – 4500. g. pr. Kr.), danilske (oko 4500. – 3900. g. pr. Kr.) i hvarske kulture (oko 3900. – 3300. g. pr. Kr.), potom eneolitika (oko 3500. – 2200. g. pr. Kr.) te ranog (oko 2200. – 1600. g. pr. Kr.) i srednjeg brončanoga doba (oko 1600. – 1550. g. pr. Kr.). U njoj su nađeni i drugi važni nalazi: kremeni artefakti (nožići), kameno oruđe (ručni žrvanj), kosti različitih životinja (ovce, jelena, divlje mačke itd.) i ulomci ljuštura dagnje (Mytilus galloprovincialis).