Iz Burnuma potječe veći broj nalaza sondi, spatula i žličica koje su koristile kao medicinsko-farmaceutski instrumenti, ali mogle su poslužiti i u kozmetičke svrhe
Razdoblje antike je vrijeme strelovitog napretka medicine. Medicinska praksa postoji i ranije, dokaz za to su jednostavni medicinski instrumenti, a poznato je da su se i u starijim civilizacijama koristile različite biljke za pripremu lijekova. Rimska medicina naslanja se velikim dijelom na grčku medicinu, ali su Rimljani dodatno unaprijedili znanja iz područja dijagnostike, terapije i prevencije bolesti. Medicina i farmacija bile su povezane jer je svaki liječnik, pored kirurških znanja, morao biti vrstan poznavatelj ljekovitih svojstava različitih biljki, kao što je morao i sam pripremati ljekovite preparate. Unatoč razvoju medicine kao znanosti, rimska medicina je velikim dijelom bila prožeta religijom. Stoga je određeni broj Rimljana odabirao liječenje u poznatim hramovima-lječilištima (npr. Apolonovi i Eskulapovi hramovi), ali uz hramove diljem Rimskog carstva postojale su javne bolnice (lat. valetudinarium) kao i privatni liječnici koji u liječenju koriste empirijska znanja.
Izniman doprinos razvoju medicine i kirurgije dali su upravo vojni liječnici koje je prvi Gaj Julije Cezar inkorporirao u svoje trupe. Reorganizacijom rimske vojske tj. stvaranjem profesionalne vojske, započinje razvoj vojne medicinske službe čime medicinsko osoblje postaje sastavni dio svake legije ili augzilijarne trupe. Vojska je, kao izvor moći Carstva, bila iznimno dragocjena, stoga je medicina bila od krucijalne važnosti, jer su primarne zadaće vojnog medicinskog osoblja bile održavanje vojske zdravom te smanjenje gubitaka ljudskih života nakon bitke. Posebno važna zadaća liječnika u rimskim vojnim logorima bila je prevencija zaraznih bolesti koje su bile glavni uzrok oboljenja vojnika.
O vojnom medicinskom osoblju saznajemo ponajviše iz vojnih logora diljem Europe, točnije legijskih bolnica gdje je redovito pronađena najveća količina medicinskih instrumenata. Pretpostavlja se da je takav objekt postojao i na području rimskog vojnog logora Burnum, ali još uvijek spomenuto područje nije sustavno istraženo da bi se mogla sa sigurnošću potvrditi lokacija bolnice. Iako vojna bolnica nije ubicirana, određeni arheološki nalazi upućuju na prisutnost vojnog medicinskog osoblja u Burnumu, a u prvom redu riječ je o epigrafičkim spomenicima kojima su posvjedočena dva liječnika iz Burnuma. Prvi spomenik je nadgrobna stela Satrija Rufa, vojnika XI. legije, na kojoj su u donjem dijelu prikazani kirurški instrumenti što sugerira da je bio liječnik. Osim toga, fra L. Marun u Starinarskim dnevnicima donosi skicu stele iz Burnuma na kojoj je djelomično sačuvana riječ medicus.
Arheološka istraživanja na području amfiteatra i vojnog vježbališta iznjedrila su mnoštvo medicinskih instrumenata. Iz Burnuma potječe veći broj nalaza sondi, spatula i žličica koje su koristile kao medicinsko-farmaceutski instrumenti, ali mogle su poslužiti i u kozmetičke svrhe. Ovi instrumenti služili su za pripremu i nanošenje lijekova, kao i za ispitivanje rana. Osim navedenih nalaza pronađeno je i nekoliko predmeta koji se nedvojbeno mogu okarakterizirati kao medicinski instrumenti, a riječ je o predmetima korištenima u kirurškim zahvatima poput skalpela, katetera, kirurških tuba, medicinskih kutijica, kuka/retraktora, forcepsa i kauterizatora. U skupinu medicinsko-farmaceutskog pribora možemo ubrojiti i stakleno posuđe poput plitica i balzamarija koji su redovito korišteni za čuvanje farmaceutskih preparata.
