Arheolozi Nacionalnog parka „Krka“ posljednjih dvadeset godina istražuju brojne lokalitete. Njihovi istraživački napori rezultirali su pronalaskom stotina predmeta iz prapovijesnog i rimskog doba, ali i onih koji pripadaju industrijskoj i etnografskoj baštini 20. stoljeća. Svi ti predmeti dio su slagalice koja prikazuje povijest tih lokaliteta i prostora NP „Krka“. Tu povijesnu slagalicu moguće je složiti samo ako su pojedini predmeti očišćeni i prepoznatljivi i tako sačuvani za budućnost. Upravo je to zadatak konzervatorsko-restauratorske radionice.

Što se zapravo događa s predmetima pronađenim tijekom arheoloških istraživanja? Stanje tih predmeta u potpunosti ovisi o njihovoj reakciji na uvjete koji vladaju u okolišu u kojem se nalaze. Pod zemljom predmet postigne svojevrsnu ravnotežu s okolnim tlom, stoga se nakon iskopavanja mora prilagoditi novom, radikalno drukčijem okruženju. Reakcija može uključivati i fizičke i kemijske promjene. Bez obzira na stanje predmeta prije iskopavanja, od trenutka kad je izvađen izložen je novim uvjetima i podložan brzom propadanju.

Predmet iskopan iz zemlje prvo se identificira, označi i katalogizira u računalnoj bazi podataka u kojoj se inventariziraju kulturnopovijesni predmeti i lokaliteti. To je početak dugotrajnog procesa kojemu je cilj zaustaviti propadanje ili ga smanjiti na najmanju moguću mjeru. Taj proces obrade predmeta sastoji se od dokumentiranja, ispitivanja, čišćenja, stabilizacije i konsolidacije, a završni korak je spremanje za pohranu u kontroliranim uvjetima ili izlaganje u muzeju.

Predmet se dokumentira na taj način da se upiše u bazu podataka NP „Krka“, pri čemu dobije, što je jako važno, jedinstveni identifikator – inventarni broj, nakon čega se, spremljen u vrećicu, pohrani u kutiju u ostavi. Tako pohranjen predmet dostupan je u svakom trenutku.

Ispitivanje u svrhu boljeg razumijevanja predmeta provodi se vizualno korištenjem mikroskopa, ali i uređaja za rendgensko snimanje ili ručnog rendgenskog fluorescentnog (XRF) analizatora.

Neki predmeti koje treba konzervirati prekriveni su tolikom slojem zemlje ili korozije da ih se ne može odmah identificirati. Pomoću radiografskih snimaka mogu se prepoznati njihove konture i utvrditi je li i koliko je, primjerice željezni, predmet nagrizen korozijom i treba li s njim posebno pažljivo postupati. Moguće je vidjeti intarzije od drugih metala, primjerice od bronce ili srebra, ako predmet ima pukotine koje je potrebno sanirati prije početka obrade ili druge detalje koji zahtijevaju posebne mjere.

Čišćenje, kao najčešći zahvat na predmetu, može biti mehaničko, kemijsko, elektrokemijsko ili ultrazvučno. Svi ti načini čišćenja usmjereni su na uklanjanje nečistoće i slojeva korozije. Arheološki predmeti čiste se isključivo mehaničkim putem, do sloja patine nastalog nakon napuštanja predmeta (tzv. izvorne površine). Čiste se skalpelom, rotacijskim alatom, mikropjeskarenjem ili ultrazvučnim dlijetom.

Stabilizacija za cilj ima usporavanje propadanja predmeta. Kod arheoloških predmeta najčešće se radi o temeljitom uklanjanju klorida ispiranjem u destiliranoj vodi uz dodatak odgovarajućih kemikalija. Na kraju se koriste inhibitori, usporivači korozije i zaštitni premazi od lakova i mikrokristalnog voska da bi se predmet dodatno zaštitio.

Strukturalna konsolidacija usmjerena je na jačanje fizičke strukture predmeta i spajanje polomljenih dijelova da bi se približili izvornom obliku. Najčešće se izvodi raznim reverzibilnim (da se mogu ukloniti i da ne štete objektu) dvokomponentnim ljepilima.

Najjednostavniji i najjeftiniji način čuvanja predmeta ili zbirke jest sprječavanje njegova propadanja. Nema smisla trošiti vrijeme i resurse na obnovu predmeta ako će se vratiti u uvjete koji dovode do propadanja. Specijalnost unutar područja konzervacije i restauracije koja se bavi usporavanjem ili sprječavanjem propadanja naziva se preventivna konzervacija. Cilj preventivne konzervacije je identificiranje uvjeta koji su potencijalno pogubni za predmete kulturne baštine i svođenje tih uvjeta na minimum nadziranjem okoliša u kojem se predmeti nalaze. Okolišni činioci koji doprinose propadanju predmeta, kao što su svjetlo, temperatura, relativna vlažnost, onečišćenje i biološke štetočine, moraju se redovito kontrolirati.

U restauratorskoj radionici JU „NP Krka“ velika se pozornost pridaje i preventivnoj zaštiti. Tako je uvođenje RP sustava (Revolutionary Preservation System) omogućilo pakiranje predmeta u posebne vrećice koje sprječavaju prodor kisika i vlage.

Restauratori sudjeluju i u kreiranju muzejskog postava, pomažući kustosu u pronalaženju odgovarajućeg i sigurnog načina izlaganja predmeta. Naprimjer, za posebno vrijedan i osjetljiv predmet kao što je rimska kaciga tipa Wiesenau izrađena je vitrina sa staklenim zvonom ispunjena inertnim plinom dušikom. Osim uređaja za kontrolu vlažnosti, u prostoru arheološke zbirke nalaze se i uređaji za videonadzor i alarmni uređaji.

 

109

km2

07

slapova

388

km bike ruta

47

km pješačkih staza

10

ulaza