Na prostoru vojnog logora Burnum otkriven je i ulomak krupnog arhitektonskog kamenog bloka s prikazom Junone i pauna te monumentalna glava skulpture Jupitera
Rimska politeistična religija bila je eklektične naravi, panteon se mijenjao, uvodili su se novi obredi i svećenici, kultovi su se širili i mijenjali popularnost. Rimsko naselje Burnum razvija se na liburnskom prostoru i očekivali bi odgovarajući kontinuitet autohtonih kultova i predrimske religije. Međutim, oni se jedva naziru, jer je vojni i administrativni karakter Burnuma, rezultirao snažnim uvođenjem rimskog panteona. Gotovo sasvim su nam nepoznati kultovi i vjerovanja Burnista, o kojima više nagađamo usporedbom sa susjednim liburnskim zajednicama. Vjerojatno su bila popularna ženska božanstva, osobito Latra čiji je kult bio štovan na širem liburnskom prostoru, dok su druge božice bile ograničene na jednu ili dvije zajednice. Rijedak trag starijih vjerovanja je kult Latre zabilježen na Roškom slapu nizvodno od Burnuma. Žrtvenik božici podigao je bivši pretorijanac Gaj Turanije Sever. Možda je i Silvanov kult s delmatskog područja proširen na granično liburnsko područje o čemu bi svjedočio reljef Silvana iz Čulišića na teritoriju Skardone ili posvete Silvano Domestico s teritorija Burnuma. Taj bog plodnosti, nalik grčkom Panu, boravio je između kultiviranog prostora i šumske divljine, te je, sasvim prikladno, prikazivan kao jarac.
Na natpisima nađenim duž rijeke Krke spominju se Mars, Venera, Herkul, Merkur, Neptun, ali daleko je najviše posveta Jupiteru. Glavni je bio kult kapitolijske trijade (Jupiter, Junona i Minerva), o kojem svjedoče brojni zavjetni spomenici, skulpture i ostaci arhitektonske plastike. Brojne posvete su indicija da je u Burnumu bio podignut hram vrhovnom božanstvu, a na prostoru vojnog logora Burnum otkriven je i ulomak krupnog arhitektonskog kamenog bloka s prikazom Junone i pauna te monumentalna glava skulpture Jupitera. U Arheološkoj zbirci Burnum izložene su dvije votivne are koje beneficijari u Burnumu posvećuju Jupiteru, a sugeriraju da je tijekom 2. i 3. st. na tom prostoru bila jedna postaja (statio) tih službenika provincijskih guvernera.
Štovan je i riječni Neptun čiji se hram nalazio na otočiću uz prijelaz na Čavlinovom buku gdje je otkriven posvetni natpis posvećen tom božanstvu. Ostaci hrama su zasigurno uništeni tijekom iskopavanja sedre krajem 18. st. o čemu nam podatke donosi Alberto Fortis. Prilikom tih radova pronađeni su ostaci stupova i arhitrava s prikazom vodozemnih životinja.
Kada je Burnum u doba cara Hadrijana postigao gradsku konstituciju, vjerojatno je za božanskog patrona izabrao Herkula, čija je glava isklesana na golemom ključnom kamenu arhivolta neke javne građevine. Carski kult prožimao je vojsku, stoga su likovi pripadnika imperijalne obitelji bili sveprisutni, od prikaza na odlikovanjima (phalera) do carskog lika (imago) koji je ispred legije nosio imaginifer. Patriotizam se reflektirao i kroz državne simbole, poput reljefa vučice s Romulom i Remom iz Burnuma.
Tragove materijalne kulture koja govori o javnim religijskim obredima i svetištima lakše je zapaziti nego one iz osobne sfere. Tijekom arheološkog istraživanja vojnog vježbališta (campus) u Burnumu su pronađene minijaturne skulpture bogova Harpokrata i Jupitera, koji su činili dio inventara vojničke spavaonice i zavežljaja na putu u rat, tako da se bogovima uvijek mogla uputiti molba ili izraziti štovanje. Također, pronađena je perla narukvice s prikazom Gorgone koja je u antici imala apotropejsko značenje.
Kroz drugo stoljeće, u cijelom Carstvu snažno se mijenja rimska religija, naročito pod utjecajem misterijskih i orijentalnih kultova. Tako se i u Burnumu obožava i Mitra, božanstvo koje je omogućavalo da se duša vjernika nakon smrti uzdigne među zvijezde. U prostoru principija bivšeg logora izrađeno je svetište Kibele – Velike Majke Bogova i ukrašeno reljefima s prizorima iz života njenog ljubavnika Atisa. Jedan ulomak reljefa izložen je u zbirci, a prikazuje umirućeg Atisa.
U Burnumu poganstvo je u kasnoj antici zamijenjeno novom religijom – kršćanstvom. Premda još nisu otkriveni materijalni ostaci crkava, sigurno možemo reći da se zajednica uklopila u rimsku kršćansku državu, a grad statusa kao Burnum morao je imati mjesto okupljanja sve većeg broja vjernika.
