Kruha i igara! Gladijatorske borbe bile su puni iskaz posebnog načina života Rimljana i jedan od načina romanizacije lokalnog stanovništva.

Rimski vladari, osobito Flavijevci, poticali su gradnju amfiteatara kao iznimno učinkovitog sredstva romanizacije doseljenika, stanovnika kanaba (civilnog naselja uz logor) i domorodačkog pučanstva. Time su nerimljani pridobivani za rimski način življenja, što je doprinosilo homogenizaciji stanovništva Rimskog Carstva, sastavljenog od mnogih naroda, koji su govorili različitim jezicima i kulturološki se međusobno znatno razlikovali. Viši rimski civilizacijski standard, kojemu su pripadale i gladijatorske borbe i drugi spektakli, privlačio je lokalno stanovništvo na asimilaciju, koja je oko vojnog logora najlakše i najbrže provođena.

Istraživanja burnumskog amfiteatra počela su 2003. godine i traju još i danas. Povod i poticaj za njih bila je rasprava u medijima, ali i u znanstvenim krugovima, o tomu je li Burnum imao amfiteatar ili ne. Nakon što je njegovo postojanje potvrđeno, počela su sustavna arheološka istraživanja.

Amfiteatar u Burnumu jedini je očuvani vojni amfiteatar u Hrvatskoj. Građevina je ovalna oblika. Tipološki pripada amfiteatrima s četiri ulaza, koji su bili presvođeni. Smatra se da je mogao primiti između šest i deset tisuća gledatelja. Rimljani su za njegovu gradnju iskoristili prirodnu konfiguraciju terena, odnosno vrtaču. Arheološkim istraživanjima utvrđene su dvije faze izgradnje amfiteatra. Prva faza može se, na temelju sitnih nalaza, datirati u vrijeme cara Klaudija, a uključuje niveliranje terena i izgradnju ulaza i zidnih struktura koje zatvaraju gledalište. Uz gradnju amfiteatra i vojnog vježbališta u neposrednoj blizini, za njegove vladavine cijeli vojni logor bio je obnovljen. Ti građevinski zahvati velikih razmjera povezuju se s pobunom namjesnika provincije Dalmacije Lucija Aruncija Kamila Skribonijana, koji je namjeravao uzurpirati tron uz pomoć dvije dalmatinske legije: burnumske XI. i tilurijske VII. legije. Prema predaji, legionari su, zbog lošeg znamenja, Skribonijanu odbili poslušnost te su stali uz cara Klaudija. Stoga je car, u znak zahvalnosti, obnovio logor, vojnike nagradio amfiteatrom (za njihovu zabavu), a objema legijama dao, 42. godine, počasni naziv Claudia Pia Fidelis. Amfiteatar je svoj konačni oblik dobio za cara Vespazijana, kada je obnovljen. Tada su izgrađeni lukovi koji su zatvarali ulaze. Tijekom arheoloških istraživanja južnog ulaza pronađen je monumentalni natpis cara Vespazijana, koji je izvorno stajao iznad ulaza. Taj je natpis nedvojbeno graditeljski spomen na carevu osobnu donaciju. Završetak gradnje amfiteatra može se, na temelju natpisa, precizno datirati u osmu godinu Vespazijanove vlasti, tj. u 76./77. Amfiteatar je Vespazijan darovao legiji koja je u to vrijeme boravila u logoru i nosila njegov obiteljski naziv: legio IIII. Flavia Felix.

 

Kada bi se pojedina vojna jedinica u jednom logoru duže zadržala, tada je vojnicima trebalo, osim treninga, omogućiti i razonodu. Stoga su i amfiteatar i vojno vježbalište (campus) spadali u logistiku stalnih vojnih logora.

Na vojnom vježbalištu vojnici su mogli održavati tjelesnu snagu, usavršavati vještine i redovito uvježbavati taktičke formacije, za što je bila potrebna velika površina. Vojno vježbalište u Burnumu nalazilo se nasuprot amfiteatru, s jugoistočne strane.

S druge strane, u amfiteatru su se mogle održavati pojedinačne vježbe ili skupne vježbe manjih jedinica, ali i vojne parade, turniri, dueli i sl. Ipak, oni su prije svega bili namijenjeni za gladijatorske borbe, koje su u prvom redu služile za razonodu i razbibrigu vojnika, u burnumskom slučaju za vojnike legije i pomoćnih trupa. Osim vojnika, u njemu su razonodu zasigurno nalazili i stanovnici satelitskog civilnog naselja te bližih i daljih aglomeracija različita karaktera.

109

km2

07

slapova

388

km bike ruta

47

km pješačkih staza

10

ulaza

Skip to content