Basic HTML-Version
KULTURNA BAŠTINA
52 BUK
- KULTURNA BAŠTINA
BURNUM – arheologija kao
prednost na zaštićenom prostoru
Ublizini drevnoga grada Šibenika, na gornjem i
srednjem toku rijeke Krke, i u donjem rijeke Čikole,
na površini od 109 km², na području Šibensko –
kninske županije prostire se Nacionalni park „Krka“.
Proglašen je 1985. godine, zbog geomorfološke,
hidrološke i krajobrazne vrijednosti, a temeljni
fenomen je sedra ili traventin. Rijeka Krka i njezino
porječje stoljećima predstavljaju neiscrpan izvor i
nadahnuće mnogim generacijama pa su kao takvi
opisani, opjevani i ispričani na različite načine.
Ono u čemu će se zasigurno svi koji Krku
poznaju složiti, njena je uloga u životu ovdašnjega
čovjeka i njegove opstojnosti na ovim prostorima.
Suživot prirode i čovjeka uvijek je bio skladan, kako
u prošlosti tako i danas. Postupno, uz sedrotvorce
koji su mijenjali rijeku, i čovjek je svojim trudom
mijenjao staništa i utjecao na krajobraz uz Krku sve
do konca 19. i početka 20. stoljeća kada se grade
hidroelektrane. Krka je jedna od četiri dalmatinske
rijeke koje utječu u Jadran. Sa vremenom je znala
biti geografska i demografska razdjelnica ali i
poveznica. Prirodno i kulturološki dijeli sjevernu i
srednju Dalmaciju. Nekoć je razdvajala dva ilirska,
često antagonizirana naroda: Liburne i Delmate.
Rimljani su na Krki osnovali legijski vojni logor
Burnum. Logor bijaše dio rimskih kliješta koja su
stezala Delmate. Iz Burnuma su vjerojatno
započinjala vojna djelovanja i duboko u kopno, sve
do sjevernih granica rimske države. Koncem I.
stoljeća na tlu rimske provincije Dalmacije, a napose
u ovim našim krajevima vojska gubi primarnu
funkciju (očuvanje mira) i odlazi na uvijek nemirni
limes. Burnumski se je logor, zbog svoje povoljne
infrastrukture, lako mogao transformirati u grad
municipalne razine čiji je zaštitnik bio Herkul.
Ranije logor, a kasnije municipij Burnum najveća je
antička aglomeracija na rijeci Krki. Srednji vijek na
rijeci Krki ostao je obilježen nizom velikaških
utvrda, Nečvena, Trošenja, Bogočina, Kamičaka,
Ključice i drniške Gradine, u prvom redu hrvatske
vlastele Šubića i Nelipića. Prodori Turaka na ovo
područje prekidaju stoljetni kontinuitet življenja na
ovom prostoru. Mnoga su naselja opustošena i više
nikada obnovljena. Nekima se izgubilo i ime, a
osnovana su nova koja su kontinuitet sačuvala do
danas. Koncem17. stoljeća tursku vlast zamijenila je
Mletačka, a potom su se naredale francuska,
austrijska, talijanska, njemačka…
Krka je danas velika turistička destinacije.
Svake godine ulažu se velika sredstava kako bi se što
više kulturne i prirodne baštine prikazalo znati-
željnimposjetiteljima.
Austrijski arheološki institut iskapao je na
prostoru rimskog logora 1912. i 1913. godine te s
Arheološkimmuzejom u Zadru 1973. i 1974. godine.
Austrijski arheolozi iskopali su veći dio zgrade
zapovjednog stožera u legijskom logoru, a daljnji
rad zaustavljen je zbog I. svjetskog rata u kojem se
raspala Habsburška Monarhija. Arhitektonski ostaci
stoga nikad nisu bili konzervirani i prezentirani
javnosti, a rezultati su objavljeni u nekoliko knjiga i
u mnogim znanstvenim raspravama. Stručnjaci iz
zadarskog Muzeja otkrili su cjelokupnu trasu
akvedukta dugog 33 km. Od 2003. g. na poziv
Gradskog muzeja Drniš i pod pokroviteljstvom NP
„Krka“, te uz f inancijsku pomoć Ministarstva
kulture RH, Burnum istražuju Gradski muzej u
Drnišu, Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru i
Dipartimento di Archaeologia – Università di
Bologna. Hrvatski stručnjaci pretražili su široki