Basic HTML-Version
Visovačka zimska bura
Stari fratar meni veli
Iz sobe se ti ne seli
Nemoj vani brate ići
Bura će te nebu dići
Od tebe je Josip teži
Pa od bure i sam bježi
Slušam, zviždi vani bura
I valove vodom gura
Udaraju stijene vali
Sad veliki a sad mali
Vodu baca po stijenama
I oblijeva po granama
Hladnoća je, jaka zima
Na sve strane leda ima
I dok mačak ptice gledi
Grane mokre bura ledi
Sve se smrzlo oko mene
Stijene, grane, lišće vene
Buri ništa to ne smeta
Sve što vidi njoj je meta
Stup srušila, struje nema
A zima se veća sprema
Strujni sistem sad ne radi
Pumpa vodu sad ne vadi
Ni grijanja nema više
Nekima se loše piše
Iako je oštra zima
To ne smeta puno svima
Čije tijelo snagu ima
Njemu manje smeta zima
A onome kome smeta
I koji je zimi meta
Staru peć na drva traži
I hladnoću tijelu blaži
Približit se treba peći
Ugrij tijelo, drva meći
Zima da te uzet ne bi
Kuhaj na njoj hranu sebi
Dan nestaje a noć pada
Još i dalje bura vlada
Umor kako, sa mnom vlada
Na krevet mi tijelo pada
Vani bura stalno svira
Stablim' ne da noćnog mira
Nimalo mi to ne smeta
Jer ja nisam njena meta
Mirno ležim uz te zvuke
Jer prirodne volim buke
Fra Stojan Damjanović