Basic HTML-Version
Strani veliki kokotić (
Delphinium peregrinum
L.
) jednogodišnja je biljka, terofit, s uspravnom
stabljikom visine od trideset do osamdeset centi-
metara. Stabljika je modro-zelena, dlakava i raz-
granjena.
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST -
BUK 101
Listovi su sjedeći, donji jednom do dva puta
dlanasto razdijeljeni na uske linealne ili linealno-
lancetaste isperke. Gornji listovi stabljike su cijeli,
linealno lancetasta oblika. Cvjetovi su modro-
ljubičaste boje, na kratkim stapkama, skupljeni u
terminalni jednostavni ili razgranjeni grozdasti
cvat. Pricvjetni listovi su cjeloviti, linealni, duži
od cvjetne stapke. Ocvjeće je sastavljeno od pet
dlakavih listića. Gornji je produžen u šuplju ostrugu,
dvostruko dužu od njegove plojke. Nektariji su
modro-ljubičaste boje, duži od ocvjeća. Od četiri
nektarija, dva gornja su tupa, tri do šest puta dulja
nego široka, produžena u ostrugu, dva bočna su
jajasta ili eliptična, sužena u klinac.
Prašnikaimamnogo.Plodnicajegola,svelikim
brojemsjemenki. Plod je goli mjehur s više sjemenki,
na vrhu sužen u kljun. Sjemenke su okruglaste,
bočno malo spljoštene. Strani veliki kokotić pripada
porodici žabnjaka (Ranunculaceae). U literaturi
za nj nalazimo nekoliko istoznačnica: konjski rep,
velika sodula i sitinasti kokotac, i jedan latinski
sinonim:
Delphinium junceum
DC. Rasprostranjen
je u središnjem i istočnom mediteranskom po-
dručju, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj,
Grčkoj, Italiji, Makedoniji i Turskoj. U Hrvatskoj je
rasprostranjen u mediteranskoj regiji, na poljima
i strništima, u maslinicima i vinogradima, ali i na
drugimruderalnimstaništima.UNacionalnomparku
“Krka” nalazimo ga na području iznad Brljanskog
jezera, oko ostataka rimskog vojnog logora
Burnum. Ugrožen je napuštanjem tradicionalne
poljoprivrede i gubitkom staništa zbog prenamjene
zemljišta. U
Crvenu knjigu vaskularne flore Hrvatske
uvršten je u kategoriji ugrožene svojte.
Drago Marguš
Strani veliki kokotić
Strani veliki kokotić
(Delphinium peregrinum)