Seite 100 - buk9

Basic HTML-Version

Kopnena kornjača (
Lestudo hermanni
Batsch,
1788) gmaz je tvrdog i zaobljenog koštanog oklopa.
Leđni dio oklopa (karapaks) jemaslinasto-žute boje
s tamnim šarama, a trbušni (plastron) maslinasto-
žute s crnim cjelovitim mrljama. Karapaks je
izgrađen od oko 50 koštanih i najmanje 38 rožnatih
ploča, dok je plastron sastavljen od 11 koštanih i 12
rožnatih ploča. Sredinom karapaksa duž leđa pruža
se pet ploča (neuralia), koje su srasle S trnolikim
nastavcima kralježaka. Desno i lijevo od neuralia
prostire se po jedan niz od četiri široke rebrene
ploče (costalia), srasle s rebrima, dok se ivicom
karapaksa u obliku vijenca pruža niz malih ivičnih
pločica (marginalia), koje s donje strane graniče s
plastronom. One nemaju direktne veze s kosturom
kornjače.
Među marginalnim pločama, vratna (nucha-
le), neparna ploča leži iznad vratnih kralježaka.
Nadrepna ploča (supracaudale) na stražnjoj strani
oklopa uvijek je podijeljena i parna. Plastron se
sastoji od šest parova širokih ploča. Kostur je
sastavljen od aksijalnog (lubanja, kralježnica i
rebra) i apendikularnog (rebra, ključna i zdjelična
kost) dijela. Kralježnica je izgrađena od 40 do 50
kralježaka, od kojih je samo 8 vratnih i 25-30 repnih
slobodno. Ostali su svojim trnovitim nastavcima
srasli s karapaksom, dok su ključna i grudna kost
srasle s plastronom. Na glavi su vidljivi mali nosni
otvori i slušne opne. Glava je odvojena od trupa
dugim vratom, koji se savija prilikom uvlačenja
glave pod oklop. Vilice su bez zuba, presvučene
čvrstom rožnatom navlakom u obliku kljuna, slično
kao kod ptica. Jezik je širok, debeo i mesnat. Oči su
uvijek dobro razvijene i zaštićene očnim kapcima s
uzdužnim prorezom. Noge su joj kratke, nezgrapne,
povijene unazad, s međusobno sraslim nožnim
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST
98 BUK
- BIOLOŠKA RAZNOLIKOST
prstima. Prilagođena je kretanju na suhom. Prednje
noge imaju 5, a stražnje 4 pandže. Usta su bez zuba
pa hranu grizu čeljustima. Dišu plućima. Mogu biti
od 20 do 25 cm u duge i od 3 do 4 kg teške. Mužjaci
su manji od ženki. U prirodi životni im je vijek oko
50 godina a u zatočeništvu mogu doživjeti starost
od 100 godina. Kopnena kornjača nizinska je vrsta
koja živi na sjeveroistoku Španjolske, jugoistoku
Francuske, zapadu Italije, na nekim mediteranskim
otocima (Balearima, Korzici, Sardiniji, Siciliji i
nekim manjim otocima), česta je na području od
Slovenije do Bugarske i od juga Rumunjske do
juga Peloponeza. U Hrvatskoj je rasprostranjena
duž čitave jadranske obale i na većini otoka. U
Nacionalnom parku “Krka” uobičajena je vrsta,
koja živi na području cijelog Parka. Živi na kame-
njarskim travnjacima, uz rubove kultiviranog
zemljišta, u šikarama, u makiji i garigu i u svijetlim
mediteranskim šumama, do 700 m nadmorske
visine. Areal kretanja joj je područje veličine do dva
hektara. Hladnokrvna je životinja pa joj dnevna
i sezonska aktivnost ovisi o temperaturi okoliša.
Zimu prezimljuje plitko ukopana pod zemljom, od
listopada do ožujka ili travnja. Živi samotno pa
samo u vrijeme parenja, nakon zimskog sna, traži
partnera. Svežder je: jedebiljke i životinje. Pretežito
jede biljnu hranu (lišće, plodove...), ali voli i
gujavice, puževe i kukce. Bez hrane može izdržati
tjednima. Ženka u vrijeme parenja luči intenzivne
mirise kojima privlači mužjake. Za vrijeme parenja
mužjaci su vrlo borbeni pa se satima žestoko bore
dok suparnika ne prevale na leđa. Parenju prethodi
snubljenje. Mužjak njuši i lagano grize prednje
noge i glavu ženke nastojeći joj se popeti na
leđa. Prilikom parenja mužjak se glasa pištanjem.
Odvojenih su spolova, imaju vanjske spolne organe,
Kopnena kornjača