Seite 96 - buk8

Basic HTML-Version

BIOLOŠKA RAZNOLIKOST
94 BUK
- BIOLOŠKA RAZNOLIKOST
Nalaz rigaste bekmanije na
području NP „Krka“
Rigastu bekmaniju
Beckmannia eruciformis
(L.)
Host (sinonimi:
Beckmannia erucoides
P. Beauv.,
Phalaris eruciformis
L. Sp. Pl. 55.,
Cynosurus
eruciformis
Ait.,
Joachimia phalaroides
Tenore) u
Hrvatskoj prvi put je zabilježio Robert Visiani u 19.
stoljeću, u jarku pored ceste na području Drniša.
Nakon toga nema zabilježenih nalaza te vrste na
području Hrvatske sve do 1989. godine, kad ju je, u
sklopu florističkog kartiranja područja NP„Krka“,
zabilježila Ljerka Marković na jednom lokalitetu u
kanjonu rijeke Čikole u blizini ušća u rijeku Krku.
Gotovo 25 godina kasnije nalaz Lj. Marković
potvrđen je na istom lokalitetu 2013. godine. U
kanjonu rijeke Čikole biljka je 2013. pronađena na
još jednom lokalitetu, udaljenom oko kilometar od
prvog. Iako je široko rasprostranjena vrsta u
zapadnoj Aziji, Turskoj, Kazahstanu, jugoistočnoj,
istočnoj i srednjoj Europi, navedeni nalazi u kanjonu
Čikole jedini su u Hrvatskoj. U sjevernoj Europi i
Sjevernoj Americi rasprostranjene su još svojte
Beckmannia eruciformis
ssp.
syzigachne
(Steud.)
Breitung i
Beckmannia
eruciformis
ssp.
borealis
Tzvelev u sjevernim dijelovima Europe i Azije. Raste
na vlažnim i močvarnim livadama, podnosi i
zaslanjena vlažna tla.
Rigasta bekmanija je od 30 do 150 (170) cm
visoka trava, s puzavim rizomom. Listovi su ravni,
dugi od 30 do 50 cm, široki od 4 do 10mm, bez dlaka,
hrapavih rubova. Šiljaste ligule duge su od 5 do 8
mm. Cvatove, duge od 18 do 25 cm, čine složeni
sjedeći klasovi, dugi od 1 do 3 cm, a čine ih klasići
veličine od 2,5 do 3mm, poredani u dva reda. Klasići
se sastoje od dva fertilna cvijeta. Pljevice su
trbušasto nadute, s leđne strane zelene, na rubu
bijele ili blago ljubičaste. Obuvenci su na vrhu
zašiljeni i s leđne strane malo dlakavi. Prašnici su
duži od obuvenaca. Plod je pšeno s izbrazdanom
površinom. Sjemenke su jestive. Mogu se kuhati.
U Crvenu knjgu vaskularne flore Hrvatske
uvrštena je u kategoriji kritično ugrožene svojte
iako se u kanjonu Čikole dobro održava i ima brojnu
populaciju. Ugrožena je isušivanjem močvara i
gubitkom staništa. Ugroženom svojtom smatra se i
u Slovačkoj, gdje je zabilježena na dvadeset dvama
prirodnim i dvama sekundarnimstaništima.
Vladimir Hršak