Basic HTML-Version
domnost kod određenog broja individua, što je
jedan od evidentnih morfoloških markera za divlju
lozu. Ipak, zbog sigurnije identifikacije trebalo bi
upotrijebiti molekularne DNA markere i istražiti
genetsku strukturu tih primjeraka. Naročito zbog
činjenice što postoji prilična mogućnost "bježanja"
nekih sorata kultivirane loze u divljinu (tzv.
podivljalih loza) iz kontaktne zone poljoprivrede.
Također, postoji mogućnost formiranja križanaca
izmeđudivlje i kultivirane loze.
Gotovo sve pronađene individue divlje loze
rasle su na samom rubu obale a kod dobrog dijela
korijen je bio direktno u vodi. To nas i nije previše
začudilo s obzirom da smo ekspediciju poduzeli
krajem proljeća, kada je vodostaj rijeke najviši.
Ekspedicija je potvrdila činjenicu da je blizina vode
vrlo dobro stanište za divlju lozu, što je u skladu s
ostalim europskim istraživanjima, u kojima je divlja
loza također pronađena u blizini rijeka. Ostala
vegetacija bila je tipična šumska, mediteranska.
Ukupno smo u neposrednoj blizini divlje loze
determinirali više od 60 različitih šumskih biljnih
drvenastih vrsta.
Šumskebiljne zajednice
Stupanj biljne bioraznolikosti prilično je velik
uz samu rijeku. Primijetili smo da divlja loza
najčešće raste u blizini smokve (
Ficus carica
L.), što
sugerira da traže slična staništa. Izgleda da obje
vrste preferiraju obilne količine vode. To je pomalo u
suprotnosti s konvencionalnim uzgojem vinove
loze, u kojem se preferira uzgoj gotovo u sušnim
uvjetima. Mnogi vinogradari i vinari vjeruju da je
vinovu lozu najbolje uzgojati na sušnim kamenitim
tlima. Je li to baš točno? Izgleda da nam način rasta
divlje loze može puno pomoći da proširimo saznanja
o fiziologiji loze i oblikujemo optimalan način uz-
goja vinove loze u konvencionalnom vinogradar-
stvu. Današnji uzgoj vinove loze podrazumijeva
intenzivnu upotrebu zaštitnih sredstava i gnojiva i
visok stupanj mehanizacije. U prirodi divlja loza
raste bez ikakvih uzgojnih mjera, naravno, uz
znatno manji ili gotovo nikakav urod. Ipak, sigurni
smo da će to još više zaintrigirati znanstvenike
širom svijeta i predstavljati dodatni argument za
zaštitu bioraznolikosti divljih srodnika poljopriv-
rednogbilja.
Na kraju, svojstva kao što su otpornost na glji-
vične bolesti ili tolerancija na neke biotičke i
abiotičke činioce koje možda posjeduje divlja loza
itekako bi mogla biti od koristi današnjem vino-
gradarstvu. Iako ta svojstva nisu bila važna tijekom
domestikacije loze, danas bi nam mogla biti
dragocjena.
S obzirom na relativno dobru rasprostra-
njenost divlje loze uz obale Krke, vjerujemo da
preostalih populacija divlje loze ima i na obalama
drugih krških rijeka u Dalmaciji. Obale Cetine,
Neretve i Zrmanje čine se prilično interesantnima za
istraživanje prisutnosti divlje loze. Ekspediciju bi
svakako trebalo nastaviti dalje i zaštiti preostale
populacije divlje loze na njihovim originalnim
staništima uHrvatskoj.
Goran Zdunić, Lukrecija Butorac,
Katarina Hančević, Ana Mucalo,
Tomislav Radić i Anita Jurković
PRIRODNA BAŠTINA -
BUK 49