Seite 39 - buk8

Basic HTML-Version

UPRAVLJANJE -
BUK 37
ničen infrastrukturom, a sve češće i zahtjevomda se
destinacija ne smije ireverzibilno promijeniti. Taj
zahtjev posebno je važan kod prihvatnog kapaciteta
zaštićenih područja, osobito nacionalnih parkova,
gdje su ciljevi u konfliktu: treba sačuvati krajolik,
prirodna i kulturna dobra, te biljne i životinjske
vrste koje ondje obitavaju, a ujedno parkovi moraju
biti otvoreni za javnost. Istovremeni zahtjev da se
maksimiziraju oba cilja rezultira definicijom pri-
hvatnog kapaciteta koju je u praksi nemoguće zado-
voljiti.
Stoga ne čudi da, iako je određivanje prihvat-
nog kapaciteta nacionalnih parkova u SAD od 1978.
zakonska obveza (The National Parks and Recrea-
tion Act), koja postoji i u Hrvatskoj, prihvatni kapa-
citet se ne izračunava, već se određuje deskriptivno i
retroaktivno: ako se primijeti da je broj posjetitelja
prevelik, on se smanjuje. No, odnedavno postoji i
alternativa koja uzima u obzir da zaštita okoliša
zahtijevamaterijalne resurse.
Zaštita ekosustava pojedinog područja uklju-
čuje niz skupih aktivnosti poput praćenja i nadzora
prirodnih procesa i čovjekova utjecaja, kontrole
vanjskih utjecaja, aktivne zaštite divljih životinja
(uključujući i programe reintrodukcije), te istraži-
vanja u cilju boljeg razumijevanja ekosustava, a
time i upravljanja njime. Budući da je većina
zaštićenih zona pod-financirana, tih programa – a
time i dugoročne zaštite – ne može biti bez dodatne
zarade koja se postiže otvaranjem parka posjetite-
ljima. Svaki posjetitelj doprinese ekonomskoj bazi
parka, ali i svojom prisutnošću i djelovanjem uništi
dio prirode. Ako u park ulazi previše posjetitelja,
ekonomska osnova nije dovoljna da nadoknadi
učinjenu štetu pa su ugroženi ciljevi, a time i
održivost, nacionalnogparka.
Stoga je optimalan broj posjetitelja onaj za koji
je očuvanje prirode nacionalnog parka maksimalno,
odnosno onaj nakon kojeg povećanje broja posjeti-
telja više uništava prirodu nego što poboljšava
njenu zaštitu uz pomoć zarade od dodatnih
ulaznica. U skladu s tim, uz zahtjev da posjetitelji
budu zadovoljni posjetom, definiramo prihvatni
kapacitet nacionalnogparka kao:
Ova se definicija znatno razlikuje od prijašnje
jer umjestomaksimizacije obaju komponenata (zaš-
tite prirode i broja posjetitelja) na prvomjesto stav-
lja ekološku komponentu, odnosno svrhu postoja-
nja parka kao mjesta zaštite ključnih prirodnih
karakteristika. Uvođenje sociološke komponente,
odnosno zahtjeva da zadovoljstvo turista nije kom-
promitirano, znači da se pretpostavlja da je NP i
turistička destinacija.
Tijekom suradnje s NP „Krka“ razvili smo opće-
nitu metodu za izračun kapaciteta, temeljenu na
ideji da postoje određene komponente (među)dje-
lovanja posjetitelja i ekosustava. Svaka od tih kom-
ponenti može imati niz potkomponenti, od kojih
svaka nosi svoja ograničenja. Prihvatni kapacitet
nađe se tako da se prvo za svaku komponentu anali-
zom identificira potkomponenta koja najviše ogra-
ničava kapacitet, te se za nju izračuna maksimalni
dopušteni broj posjetitelja. Zatim se usporede
ograničenja komponenti a prihvatni kapacitet
definira kao komponenta koja dopušta najmanji
broj posjetitelja. U NP „Krka“ identificirali smo
četiri osnovne komponente pomoću kojih se
izračunava prihvatni kapacitet okoliša: ekološku,
fizičku, društvenu, tj. sociološku, i ekonomsku.
Najveći broj turista koji istovremenomoguposjetiti nacionalni park takoda
(a) održivost zaštite ključnihaspekata parkabudemaksimizirana, adapritom
(b) zadovoljstvo turista posjetomnijedovedenoupitanje.