Seite 29 - buk8

Basic HTML-Version

(2) Osoba koja je počinila ekološku štetu dužna je nadoknaditi je.
(3) Ekološka šteta se nadoknađuje uspostavom prijašnjeg stanja u prirodi,
kakvo je bilo prije nastanka štete. U slučaju kad nije moguće u cijelosti ili
djelomično uspostaviti prijašnje stanje počinitelj je dužan platiti Republici
Hrvatskoj novčanu naknadu.
(4) Visina naknade iz stavka 3. ovog članka određuje se prema stupnju zaštite
prirode ako je taj dio prirode zaštićen, statusu dijela prirode, očuvanosti,
izvornosti i netaknutosti prirode te stupnju smanjenja tih vrijednosti, stupnju
smanjenja bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti,
stupnju estetske vrijednosti i posebnosti i/ili raznolikosti krajobraza, stupnju i
opsegu oštećenja i/ili uništenja dijela prirode, stupnju površinskih ili
podzemnih, geoloških, hidrogeoloških i geomorfoloških vrijednosti prirode
te stupnju njihova oštećenja, stupnju oštećenja staništa, površini zahvaćenoj
zahvatom, odnosno djelovanjem, utjecaju na očuvanje toga dijela prirode za
budućnost i dr.
(5) Okvirnu visinu naknade na temelju kriterija iz stavka 4. ovoga članka
propisujeministar pravilnikom.
(6) Visina naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom u odnosu na
pojedine jedinke strogo zaštićenih divljih vrsta utvrđuje se prema odštetnom
cjeniku koji će donijeti ministar.
(7) Naknada iz stavka 3. i 6. ovoga članka plaća se Republici Hrvatskoj.
VII. POSTUPOVNE ODREDBE
Članak 175.
(1) Za izmjene i/ili dopune rješenja iz članka 33. stavka 3. i članka 38. stavka
2. ovoga Zakona nositelj zahvata dužan je ishoditi rješenje Ministarstva,
odnosno upravnog tijela.
(2) Na postupak izmjene i/ili dopune rješenja iz članka 33. stavka 3. i članka
38. stavka 2. ovoga Zakona na odgovarajući način se primjenjuju odredbe
posebnog propisa kojim se uređuje zaštita okoliša.
(3) Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu dopuštenja iz
članaka 78. i 82. ovoga Zakona u slučaju promjene broja ili količine matičnih
jedinki vrste za koje je dopušten uzgoj.
(4) Rješenje o izmjeni i/ili dopuni dopuštenja iz članaka 78. i 82. ovoga
Zakona donosi Ministarstvo.
(5) Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu dopuštenja iz
članka 144. ovoga Zakona u slučaju promjene vremena obavljanja radnje i/ili
zahvata i način obavljanja radnje ili provođenja zahvata.
(6) Rješenje o izmjeni i/ili dopuni dopuštenja iz članka 144. ovoga Zakona
donosi upravno tijelo, odnosno Ministarstvo, koje je izdalo dopuštenje koje
semijenja i/ili dopunjuje.
Članak 176.
Nadležno tijelo po prijedlogu inspektora zaštite prirode iz članka 224.
stavaka 1. i 3. ovoga Zakona rješenjem ukida rješenje iz članka 175. stavaka
4. i 6. ovoga Zakona i dopuštenje iz članaka 59., 64., 69., 74., 78., 82., 89., 96.,
105., 110., 144., 145., 155., 162. i 164. ovoga Zakona.
Članak 177.
(1) Rješenje iz članaka 30., 33., 38., 41., 43., 48., 100., 101., 102., 109., 160.,
175. stavaka 1., 4. i 6. i članka 176. ovoga Zakona i dopuštenje iz članaka 59.,
64., 69., 74., 78., 82., 89., 96., 105., 110., 144., 145., 155., 162. i 164. ovoga
Zakona je upravni akt.
(2) Protiv rješenja iz članaka 30., 33., 43., 175. stavaka 1. i 6. i članka 176.
ovoga Zakona i dopuštenja iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona koje je
donijelo upravno tijelomože se izjaviti žalbaMinistarstvu.
(3) Protiv rješenja iz članaka 30., 33., 43., 175. stavaka 1. i 6. i članka 176.
ovoga Zakona i dopuštenja iz članaka 144. i 145. ovoga Zakona koje je
donijelo Ministarstvo, te rješenja iz članaka 38., 41., 100., 101., 102., 109.,
160. i 175. stavka 4. ovoga Zakona i dopuštenja iz članaka 59., 64., 69., 74.,
78., 82., 89., 96., 105., 110., 155., 162. i 164. ovoga Zakona nije dopuštena
žalba, ali semože pokrenuti upravni spor.
VIII. KONCESIJE I KONCESIJSKA ODOBRENJA NA ZAŠTIĆENIM
PODRUČJIMA I SPELEOLOŠKIM OBJEKTIMA
1. Koncesije
Članak 178.
(1) Koncesijom se stječe pravo gospodarskog korištenja prirodnih dobara,
osim na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske ili
pravo obavljanja djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku te pravo na
izgradnju i korištenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih
djelatnosti u zaštićenim područjima i speleološkim objektima na kojima je to
dopušteno sukladno ovomZakonu.
(2) Na pitanja vezana uz koncesije koja nisu uređena ovim Zakonom
primjenjuje se Zakon o koncesijama.
Članak 179.
(1) Koncesija se nemože dati u strogom rezervatu.
(2) U nacionalnom parku, posebnom rezervatu i speleološkom objektu
koncesija semože dati na način propisan ovimZakonom.
(3) Koncesije na pomorskom dobru u nacionalnom parku i posebnom
rezervatu mogu se dodijeliti prema posebnom propisu kojim se uređuje
davanje koncesija na pomorskomdobru.
(4) U parku prirode, regionalnom parku, park-šumi, značajnom krajobrazu i
spomeniku parkovne arhitekture koncesija se može dati prema posebnom
propisu uz mišljenje Ministarstva. Mišljenje nije potrebno kad odluku o
koncesiji donosi Vlada ili Hrvatski sabor.
(5) Nadležna javna ustanova ne mora imati koncesiju za korištenje prirodnih
dobara na zaštićenompodručju kojimupravlja.
(6) Vlada može posebnom odlukom odrediti pojedina zaštićena područja,
odnosno druge dijelove prirode u vlasništvu Republike Hrvatske ili
pomorsko dobro na kojem se nalaze zaštićeni dijelovi prirode, na kojima se
nemože dati koncesija.
Članak 180.
(1) Koncesija se daje na temelju provedenoga javnog nadmetanja sukladno
Zakonu o koncesijama.
(2) Obavijest o namjeri davanja koncesije osim podataka propisanih
Zakonom o koncesijama mora sadržavati i uvjete zaštite prirode koje
utvrđujeMinistarstvo.
(3) Uvjeti zaštite prirode sastavni su dio odluke o davanju koncesije i ugovora
o koncesiji.
Članak 181.
(1) Odluka o davanju koncesije osim podataka propisanih Zakonom o
koncesijama sadrži osobito:
– zaštićeni dio prirode, odnosno speleološki objekt za koji se daje koncesija,
– namjene za koje se koncesija dodjeljuje,
– uvjete zaštite prirode.
(2) Odluku o davanju koncesije donosi Ministarstvo:
– za nacionalne parkove i posebne rezervate,
– za parkove prirode ako posebnimzakonomnije drukčije određeno,
– za speleološke objekte.
(3) Za druga zaštićena područja odluku o davanju koncesije donosi nadležno
tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave.
Članak 182.
(1) Na osnovi odluke o davanju koncesije davatelj koncesije i odabrani
najpovoljniji ponuditelj sklapaju ugovor o koncesiji koji mora biti u skladu s
ovimZakonom i Zakonomo koncesijama.
(2) Visina naknade za koncesiju kao stalan jednaki iznos i/ili varijabilni iznos
utvrđuje se ovisno o namjeni, opsegu i visini potrebnih ulaganja,
pogodnostima i materijalnim učincima koji se postižu koncesijom,
ograničenjima kojima je podvrgnut koncesionar propisanim uvjetima zaštite
prirode te drugim mjerilima i tržišnim uvjetima koje utvrđuje davatelj
koncesije, kao i kriterijima propisanimZakonomo koncesijama.
Članak 183.
(1) Ugovor o koncesiji prestaje važiti ispunjenjem uvjeta koji su propisani
Zakonomo koncesijama.
(2) Ugovorom o koncesiji mogu se utvrditi i drugi uvjeti za prestanak
važenja, a osobito ako promjenom režima zaštite područja na kojem je izdana
koncesija nastanu razlozi koji sprječavaju dodjeljivanje, odnosno korištenje
koncesije na tompodručju.
Članak 184.
Koncesionar je dužan poduzimati mjere zaštite zaštićenog područja, odnosno
speleološkog objekta, na način i pod uvjetima utvrđenim ugovorom o
koncesiji i ovimZakonom i na temelju njega donesenimpropisima.
Članak 185.
(1) Ako u tijeku trajanja koncesije na zaštićenom području ili speleološkom
objektu nastanu nepredvidive promjene ili oštećenja zbog kojih je potrebno
ograničiti opseg koncesije i način njezina provođenja, koncesionar je dužan
poduzeti sve radnje i mjere koje mu u cilju sprječavanja nastalih promjena ili
oštećenja naredi Ministarstvo ili upravno tijelo.
(2) U slučaju poduzimanja radnji i mjera iz stavka 1. ovoga članka
koncesionar ima pravo na naknadu stvarne štete.
(3) Ako se koncesionar ne pridržava izdanih uvjeta zaštite prirode, dužan je