Seite 28 - buk8

Basic HTML-Version

prodaju Republici Hrvatskoj, odnosno Agenciji za upravljanje državnom
imovinom (u daljnjem tekstu:Agencija), a akoAgencija ne prihvati ponudu u
roku od 30 dana od dana zaprimanja ponude, dužan je tu nekretninu ponuditi
na prodaju najprije jedinici područne (regionalne) samouprave, pa nakon
isteka novog roka od 30 dana jedinici lokalne samouprave na čijem se
području nalazi nekretnina.
(2) Vlasnik nekretnine dužan je u ponudi navesti uvjete prodaje i cijenu te uz
ponudu priložiti izvod iz zemljišne knjige, izvadak iz katastra i kopiju
katastarskog plana te jamčiti zaštitu od evikcije.
(3) Agencija je dužna u roku od 30 dana od dana zaprimanja ponude pisanim
putem obavijestiti vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju
ponude. Nakon toga jedinica područne (regionalne) samouprave, u novom
roku od 30 dana, pa zatim jedinica lokalne samouprave u roku od sljedećih 30
dana, od dana zaprimanja ponude dužni su pisanim putem obavijestiti
vlasnika nekretnine o prihvaćanju ili neprihvaćanju ponude. Ako istekom
roka vlasnik nekretnine ne primi pisanu obavijest o prihvaćanju ponude,
smatrat će se da ponuda nije prihvaćena.
(4) Agencija donosi odluku iz stavka 3. ovoga članka na temelju mišljenja
Ministarstva.
(5) Tijelo nadležno za geodetske poslove i katastar dostavit će nadležnom
sudu podatke i dokumentaciju o katastarskim česticama za nekretnine iz
stavka 1. ovoga članka, koji će po službenoj dužnosti izvršiti zabilježbu
zabrane otuđenja na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i prava
prvokupa u korist Republike Hrvatske, jedinica lokalne ili područne
(regionalne) samouprave, na nekretninama u vlasništvu drugih osoba.
Članak 166.
(1) Ako ponuda ne bude prihvaćena u rokovima iz članka 165. stavka 3.
ovoga Zakona, vlasnik nekretnine može nekretninu prodati drugoj osobi po
cijeni koja nije niža od cijene navedene u ponudi i pod uvjetima koji za kupca
nisu povoljniji od uvjeta koje sadrži ponuda iz članka 165. stavka 2. ovoga
Zakona.
(2) Ništetan je ugovor o kupoprodaji sklopljen protivno članku 165. ovoga
Zakona i stavku 1. ovoga članka.
Izvlaštenje i ograničenje vlasničkog prava
Članak 167.
(1) Kada je to nužno radi provedbe zaštite i očuvanja zaštićenih dijelova
prirode, smatra se da postoji interes Republike Hrvatske za izvlaštenje ili
ograničenje vlasničkih i drugih stvarnih prava na nekretninama u zaštićenom
području.
(2) Postupak izvlaštenja prava vlasništva nekretnine provodi se sukladno
posebnompropisu.
Članak 168.
(1) Republika Hrvatska je dužna na zahtjev vlasnika nekretnine u zaštićenom
području koje je proglasio Hrvatski sabor ili Vlada, za tržišnu cijenu otkupiti
nekretninu ili ponuditi drugu jednako vrijednu nekretninu, koju radi
ograničenja i zabrana iz ovoga Zakona nije moguće upotrebljavati za
djelatnost za koju se upotrebljavala prije zaštite, ili se može upotrebljavati tek
u neznatnoj mjeri.
(2) Jedinica područne (regionalne) samouprave dužna je na zahtjev vlasnika
nekretnine u zaštićenom području, koje su proglasili zaštićenim na temelju
ovoga Zakona, za tržišnu cijenu otkupiti nekretninu ili ponuditi drugu
jednako vrijednu nekretninu, koju zbog ograničenja i zabrana iz ovoga
Zakona nije moguće upotrebljavati za djelatnost za koju se upotrebljavala
prije zaštite ili semože upotrebljavati tek u neznatnoj mjeri.
(3) Vlasnik nekretnine ima pravo ponuditi nekretninu na prodaju sukladno
ovome članku u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu akta koji je
prouzročio ograničenja i zabrane na nekretnini.
Naknada štete
Članak 169.
(1) Pravna i fizička osoba kojoj se zbog ograničenja i zabrana iz ovoga
Zakona ili na temelju njega izdanih akata o zaštiti bitno pogoršaju postojeći
uvjeti za stjecanje prihoda, a to nije moguće nadoknaditi dopuštenom
djelatnošću u okviru propisanog režima zaštite u zaštićenom području, ima
pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut.
(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka može se isplatiti ako Ministarstvo ili
upravno tijelo prethodno utvrdi da pravna i fizička osoba koja je podvrgnuta
ograničenjima provodi propisane uvjete zaštite prirode.
(3) Iznos naknade ovisi o stupnju pogoršanja postojećih uvjeta za stjecanje
prihoda te trajanju, vrsti i opsegu ograničenja ili zabrane.
(4) Iznos naknade utvrđuje se sporazumno, a u slučaju spora o visini naknade
odlučuje sud.
(5) Naknada iz stavka 1. ovoga članka isplaćuje se na teret sredstava
državnog proračuna Ministarstva za zaštićena područja iz članka 111. stavka
3., odnosno proračuna jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave
na čijem teritoriju se nalazi zaštićeno područje iz članka 111. stavka 4. ovoga
Zakona.
(6) Pravna osoba koja je u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske nema
pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnuta u upravljanju
nekretninom.
Članak 170.
Republika Hrvatska ne odgovara za štetu koju prouzroče divlje vrste osim u
slučajevima određenimovimZakonom.
Članak 171.
(1) Pravna i fizička osoba kojoj životinje strogo zaštićenih vrsta mogu
uzrokovati direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužna je
na primjeren način i na svoj trošak učiniti sve dopuštene radnje i zahvate,
kako bi spriječila nastanak štete.
(2) Ako nastanak štete nije moguće spriječiti na način propisan stavkom 1.
ovoga članka, oštećenik može od Ministarstva tražiti dopuštenje za
provođenje zabranjenih radnji iz članka 153. ovoga Zakona koje se
odobravaju na način i pod uvjetima propisanim člancima 155. do 157. ovoga
Zakona.
(3) Na naknadu štete koju počine životinje strogo zaštićenih vrsta za koje je
odobreno odstupanje od strogih mjera zaštite i za koje se odstupanje
odobrava sukladno planu gospodarenja za tu vrstu koji usvaja i provodi
središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove lovstva, primjenjuju se
odredbe posebnih propisa kojima se uređuje lovstvo.
Članak 172.
(1) Oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini stvarne štete koju nanesu
životinje strogo zaštićenih divljih vrsta ako je poduzeo radnje i zahvate
sukladno odredbama članaka 171. ovoga Zakona.
(2) Oštećenik je dužan Ministarstvu ili vještaku kojega je ovlastio ministar
prijaviti nastanak štetnog događaja bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri
dana od dana nastanka štete, odnosno najkasnije u roku od 24 sata od dana
nastanka štete koju prouzroče strogo zaštićene velike zvijeri na domaćim
životinjama.
(3) Oštećenik i vještak utvrđuju na mjestu štetnog događaja činjenice koje su
važne za ustanovljenje nastanka štete, uzročnika i visinu štete, o čemu vještak
sastavlja zapisnik o očevidu.
(4) Ako oštećenik uredno prijavi štetu, a vještak ne obavi očevid u roku od tri
dana od primitka prijave, oštećenik može u daljnjem roku od petnaest dana
odštetni zahtjev uputiti Ministarstvu.
(5) Oblik naknade i/ili iznos naknade štete utvrđuje se sporazumno između
Ministarstva i oštećenika na temelju zapisnika iz stavka 3. ovoga članka te
odštetnog cjenika i kriterija za izračun naknade štete.
(6) Tužba za naknadu štete može se podnijeti u roku od 60 dana od datuma
donošenja odlukeMinistarstva.
(7) Postupak sprječavanja i naknade štete od životinja strogo zaštićenih
divljih vrsta, vođenje evidencije o predmetima za nadoknadu štete, dopuštene
radnje i zahvate radi sprječavanja štete, kriterije za provođenje dodatnih
mjera u cilju sprječavanja štete te odobravanje troškova njihove provedbe,
oblik naknade štete, iznose naknade štete (odštetni cjenik), kriterije za
izračun naknade štete, način rada i postupanje vještaka te postupak i kriterije
za imenovanje vještaka propisujeministar pravilnikom.
(8) Popis vještaka sastavni je dio pravilnika iz stavka 7. ovoga članka.
Članak 173.
(1) Ako pravna i fizička osoba započne djelatnost ili izvođenje radnji u
prostoru koji je prirodno stanište strogo zaštićene divlje vrste i u kojemu ona
već obitava te postoji predvidivi rizik od nastanka štete od strogo zaštićene
divlje vrste, umanjuje se iznos naknade štete za predvidivi rizik.
(2) Predvidivi rizik iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Ministarstvo na
temelju pribavljenoga stručnog mišljenja mjerodavne institucije ili ovlaštene
stručne osobe.
(3) Sadržaj stručnogmišljenja, način utvrđivanja predvidivog rizika nastanka
štete te kriterij za umanjenje iznosa naknade štete temeljem predvidivog
rizika ministar će propisati pravilnikom iz članka 172. stavka 7. ovoga
Zakona.
Članak 174.
(1) Svaki zahvat ili djelovanje u prirodi izvršen bez pravne osnove koji
umanjuje, oštećuje ili uništava vrijednost, strukturu, kvalitetu, raznolikost
i/ili posebnost nekog dijela prirode je ekološka šteta.