Basic HTML-Version
(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na zahvate koji se provode na
temelju planova gospodarenja prirodnim dobrima koji su doneseni uz
prethodnu suglasnost iz članka 22. ovoga Zakona, osim ako uvjetima iz
članka 20. ovoga Zakona nije drugačije utvrđeno.
Članak 145.
(1) Pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi znanstvena i/ili stručna
istraživanja u zaštićenompodručju dužna je ishoditi dopuštenje.
(2) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke
o:
– izvoditelju istraživanja,
– lokaciji istraživanja,
– svrsi istraživanja,
– trajanju i vremenu provođenja istraživanja,
– načinu provođenja istraživanja,
– korištenoj opremi, alatima, strojevima i dr.
(3) Nadležno tijelo izdaje dopuštenje ako utvrdi da namjeravano istraživanje
neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno.
(4) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na rok do pet godina.
(5) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka sadrži uvjete zaštite prirode, rok na
koji se izdaje te obavijest o potrebi dostavljanja izvješća ili rezultata
istraživanja.
(6) Ministarstvomože dopuštenjem iz stavka 1. ovoga članka odrediti obvezu
dostave izvješća ili rezultata izvješćivanja ako ocijeni da je to od interesa za
zaštitu prirode.
Posjećivanje
Članak 146.
(1) Zaštićena područja mogu se posjećivati na način koji ne ugrožava njihove
vrijednosti niti provođenje zaštite.
(2) Posjećivanje zaštićenog područja dopušteno je svima pod jednakim
uvjetima u skladu s ovimZakonom i na temelju njega donesenimpropisima.
(3)Ako bi posjećivanje zaštićenih područja moglo ugroziti njihovo očuvanje
i/ili sigurnost posjetitelja, može se zabraniti ili ograničiti naredbom koju
donosi ministar.
(4) Naredba iz stavka 3. ovoga članka objavljuje se u „Narodnimnovinama“.
Članak 147.
(1) Vlasnik ili nositelj prava u zaštićenom području dužan je dopustiti
posjećivanje, ako posebnimpropisomnije propisano drukčije.
(2) Ako je vlasnik ili nositelj prava zbog posjećivanja podvrgnut
ograničenjimaministar može odlukomutvrditi naknadu.
(3) U odluci iz stavka 2. ovoga članka određuje se visina naknade vlasniku ili
nositelju prava za eventualna ograničenja kojima je podvrgnut.
Pravo vlasnika na naknadu
Članak 148.
(1) Ako je uporaba i korištenje zaštićenog područja za određene svrhe
ograničena ili zabranjena, vlasnik ili nositelj prava u tom zaštićenom
području ima pravo na naknadu za ograničenja kojima je podvrgnut.
(2) Visina naknade ovisi o svrsi uporabe i korištenja te trajanju, vrsti i opsegu
ograničenja ili zabrane.
(3) Visina naknade utvrđuje se sporazumno. U slučaju spora o visini naknade
odlučujemjesno i stvarno nadležni sud.
(4) Naknada se isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna Ministarstva
za zaštićena područja iz članka 111. stavka 3., odnosno proračuna jedinice
lokalne ili područne (regionalne) samouprave na čijem teritoriju se nalazi
zaštićeno područje iz članka 111. stavka 4. ovoga Zakona.
Skrb o zaštićenom području
Članak 149.
(1) Skrb o zaštićenom području, dijelu zaštićenog područja ili području
ekološke mreže, osim kada se radi o šumama i šumskom zemljištu u
vlasništvu Republike Hrvatske, može se, na temelju provedenoga javnog
natječaja, ugovorompovjeriti osobi koja nije njezin vlasnik ili nositelj prava.
(2) Natječaj provodi nadležna javna ustanova. Na temelju rezultata natječaja
sklapa se ugovor.
(3) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se:
– područje koje je predmet ugovorene skrbi,
– mjere zaštite koje vlasnik ili nositelj prava treba poduzimati za vrijeme
važenja ugovora, a osobito mjere zaštite vrsta i stanišnih tipova iz popisa
vrsta i stanišnih tipova utvrđenih sukladno provedbenim propisima
donesenim na temelju ovoga Zakona, kojima se osigurava njihov dugoročni
opstanak na tompodručju,
– te drugameđusobna prava i obveze u vezi sa skrbi.
Članak 150.
(1) Ugovor iz članka 149. stavka 3. ovoga Zakona javna ustanova koja
upravlja zaštićenim područjem od državnog značenja i/ili područjem
ekološkemreže donosi uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(2) Ugovor iz članka 149. stavka 3. ovoga Zakona javna ustanova koja
upravlja zaštićenim područjem od lokalnog značenja donosi uz suglasnost
izvršnog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.
(3) Javna ustanova iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dužna je u roku od osam
dana od dana potpisivanja ugovora o skrbi dostaviti jedan primjerak ugovora
Ministarstvu, odnosno izvršnom tijelu jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave.
B) STROGOZAŠTIĆENEVRSTE
1. Proglašavanje strogo zaštićenih vrsta
Članak 151.
(1) Strogo zaštićenim vrstama proglašavaju se zavičajne divlje vrste koje su
ugrožene ili su usko rasprostranjeni endemi ili divlje vrste za koje je takav
način zaštite propisan propisima Europske unije kojima se uređuje očuvanje
divljih biljnih i životinjskih vrsta ili međunarodnim ugovorima kojih je
Republika Hrvatska stranka.
(2) Strogo zaštićene vrste, na prijedlog Zavoda temeljem Crvenog popisa,
vodeći računa o načelu predostrožnosti i ostalim kriterijima propisanim ovim
Zakonom, proglašavaministar pravilnikom.
(3) Pravilnikom iz stavka 2. ovoga članka propisuju se i opće mjere zaštite
strogo zaštićenih vrsta i njihovih staništa, detaljni sadržaj zahtjeva za
izdavanje dopuštenja za odstupanja od strogih mjera zaštite, postupanje s
mrtvim ili ozlijeđenim primjercima strogo zaštićenih vrsta, sadržaj, način
izrade i postupak donošenja plana upravljanja s akcijskim planom i druga
pravila postupanja sa strogo zaštićenimvrstama.
(4) Crveni popis utvrđuje Zavod te je zadužen za njegovo ažuriranje. Crveni
popis objavljuje se na internetskoj stranici Zavoda.
Članak 152.
(1) Mjere zaštite strogo zaštićenih vrsta i mjere zaštite njihovih staništa
sastavni su dio uvjeta zaštite prirode iz članka 20., članka 21. stavka 2., članka
23. i članka 143. ovoga Zakona.
(2) U hitnim slučajevima ministar može naredbom odrediti mjere zaštite za
strogo zaštićene vrste i mjere zaštite njihovih staništa.
(3) Ako je neko područje povremeno ili privremeno stanište strogo zaštićene
vrste, a njezina se zaštita nemože osigurati na neki drugi način, ministar može
naredbom proglasiti to područje ili neki njegov dio privremeno zaštićenim,
ali ne duže od šest mjeseci.
(4) Naredba iz stavaka 2. i 3. ovoga članka objavljuje se u „Narodnim
novinama“.
2. Zabranjene radnje sa strogo zaštićenim vrstama
Članak 153.
(1) Zabranjuje se branje, rezanje, sječa, iskopavanje, sakupljanje ili
uništavanje jedinki strogo zaštićenih biljaka, gljiva, lišajeva i algi iz prirode u
njihovu prirodnompodručju rasprostranjenosti.
(2) Zabranjuju se sljedeće radnje sa strogo zaštićenim životinjama iz prirode
u njihovu prirodnompodručju rasprostranjenosti:
– svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja,
– namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja
mladih, hibernacije i migracije,
– namjerno uništavanje ili uzimanje jaja,
– namjerno uništavanje, oštećivanje ili uklanjanje njihovih razvojnih oblika,
gnijezda ili legla,
– oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanje ili odmaranja.
(3) Zabranjuju se držanje, prijevoz, prodaja, razmjena te nuđenje na prodaju
ili razmjenu živih ili mrtvih jedinki iz prirode strogo zaštićenih vrsta iz
stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Zabrane iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odnose se na sve razvojne
oblike strogo zaštićenih vrsta.
(5) Zabrane iz stavaka 2. i 3. ovoga članka odnose se na sve ptice iz prirode
koje se prirodno pojavljuju na teritoriju Republike Hrvatske.
Članak 154.
(1) Svaka osoba dužna je prijaviti Zavodu slučajno uhvaćene i/ili usmrćene
strogo zaštićene životinje.