Basic HTML-Version
broja jedinki u uzgoju,
– vrstu proizvoda s kojom se namjerava ostvariti komercijalna dobit.
(3) Ministarstvo dostavlja zahtjev iz stavka 2. ovoga članka Zavodu na
stručnomišljenje.
(4) Zavod je dužan dostaviti stručno mišljenje o opravdanosti uzgoja sa
stajališta očuvanja vrste u roku od 30 dana od primitka zahtjeva iz stavka 2.
ovoga članka.
Članak 83.
(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 82. ovoga Zakona ako utvrdi
zakonitost podrijetla matičnih jedinki i opravdanost uzgoja sa stajališta
očuvanja vrste.
(2) Dopuštenje iz članka 82. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.
(3) Dopuštenje iz članka 82. ovoga Zakona sadrži uvjete pod kojima se
dopušta uzgoj, rok za obavljanje aktivnosti te obvezu izvješćivanja.
(4) Popis jedinki strogo zaštićene zavičajne divlje vrste za koji se dopušta
uzgoj sastavni je dio dopuštenja iz članka 82. ovoga Zakona.
(5) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 82. ovoga
Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o uzgoju strogo zaštićene zavičajne
divlje vrste.
Članak 84.
(1) Uzgajivač, odnosno vlasnik matične jedinke ili uzgojene jedinke strogo
zaštićene životinje iz skupine kralježnjaka dužan je osigurati označavanje te
jedinke na način propisan ovimZakonom.
(2) Troškove označavanja životinja snosi uzgajivač, odnosno vlasnik
životinje.
6. Označavanje strogo zaštićenih životinja
Članak 85.
(1) Označavanje živih životinja iz skupine kralježnjaka za koje je to ovim
Zakonompropisano, provodi se na sljedeći način:
– živi kralježnjaci, osim ptica, moraju se označiti nepromjenjivim
mikročipom s jedinstvenim kodom, a mikročip mora odgovarati normama
HRN ISO11784:2006 i HRN ISO11785:2006,
– ptice se moraju označiti zatvorenim nožnim prstenom koji mora biti
bešavni, tj. izrađen u neprekinutom krugu, bez prekida i spoja, mora imati
jedinstveni, trajno čitljiv i nepromjenjiv kod, mora biti takve veličine da ga je
nemoguće skinuti s noge posve odrasle ptice, a stavlja se na nogu ptice prvih
dana nakon izlijeganja i ne smije se ni na koji način mijenjati, mora biti
komercijalno proizveden u svrhu označavanja ptica te mora biti veličine i
izrade da ne škodi ptici, te da ga ptica nemože oštetiti.
(2) Primjerci živih životinja iz stavka 1. ovoga članka označeni izvan
Republike Hrvatske smatrat će se označenima u skladu s odredbama ovoga
Zakona ako su označeni na način koji je odobrilo nadležno upravno tijelo u
drugoj državi, a koji je sukladan načinu označavanja propisanom ovim
Zakonom.
(3) Dodatna pravila označavanja strogo zaštićenih vrsta, iznimke od
propisanih načina označavanja, postupanje u slučaju uginuća, bijega ili
drugog gubitka označene životinje, postupanje u slučaju oštećenja ili gubitka
izvorne oznake propisuje ministar pravilnikom iz članka 151. stavka 3. ovoga
Zakona.
Članak 86.
(1) Uzgojena jedinka divlje vrste je vlasništvo osobe koja ju je uzgojila ili
stekla.
(2) Vlasnik uzgojene jedinke divlje vrste dužan je spriječiti bijeg ili uvođenje
u prirodu te jedinke ili njezinog dijela te je odgovoran za štetu koju ta jedinka
prouzroči, kao i za troškove njezinog uklanjanja iz prirode, po načelu krivnje.
(3) Bijeg ili širenje uzgojene jedinke strane vrste u prirodu smatra se
oštećenjemprirode, po utvrđivanju štetnih posljedica za prirodu.
Članak 87.
(1) Studiju o procjeni utjecaja strane vrste na prirodu i studiju o procjeni
utjecaja ponovnog uvođenja nestale zavičajne divlje vrste ili njezine
repopulacije na prirodu izrađuje ovlaštenik.
(2) Troškove izrade studije iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj
zahtjeva.
(3) Na izradu studije iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka
32. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona.
7. Očuvanje genetske raznolikosti
Članak 88.
(1) Očuvanje genetske raznolikosti i genetskog materijala zavičajnih divljih
vrsta od interesa je za Republiku Hrvatsku, a provodi se sukladno načelu
održivog razvitka i pravedne raspodjele koristi od korištenja genetskih
izvora.
(2) Pristup genetskom materijalu zavičajnih divljih vrsta te njegovo
korištenje provodi se sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa.
(3) Iznimno, odredbe stavka 2. ovoga članka ne odnose se na korištenje
biljnog genetskog materijala obuhvaćenog Prilogom I. Zakona o
potvrđivanju međunarodnog ugovora o genetskim resursima za hranu i
poljoprivredu.
(4) Pristup i korištenje genetskog materijala, ovisno o svrsi i načinu uporabe,
dopušten je svima pod istim uvjetima na način propisan ovim Zakonom ili
posebnimpropisom.
Članak 89.
(1) Pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta u prirodi
(
in situ
) ne smije ugroziti opstanak ekosustava i narušiti populaciju zavičajne
divlje vrste koja je predmet korištenja do temjere da postane ugrožena.
(2) Za pristup i korištenje genetskog materijala zavičajnih divljih vrsta u
prirodi (
in situ
) pravna i fizička osoba dužna je ishoditi dopuštenje
Ministarstva te zadovoljiti uvjete za pristup i/ili korištenje genetskog
materijala propisane uredbom iz članka 98. ovoga Zakona.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, pravna i fizička osoba može provoditi
istraživanje genetskog materijala zavičajne divlje vrste koja nije strogo
zaštićena temeljemovoga Zakona na nekomercijalnoj osnovi.
(4) Ako pravna i fizička osoba iz stavka 3. ovoga članka utvrdi mogućnost
komercijalnog korištenja genetskog materijala, dužna je bez odgađanja
ishoditi dopuštenje iz stavka 2. ovoga članka.
Članak 90.
(1) Zahtjev za izdavanje dopuštenja iz članka 89. ovoga Zakona sadrži:
– dokaz o registraciji za obavljanje djelatnosti,
– naziv vrste i količina za koji se traži pristup i korištenje genetskog
materijala,
– opis planirane aktivnosti prikupljanja i korištenja genetskog materijala te
opis utjecaja prikupljanja na ostale jedinke u populaciji predmetne vrste i
utjecaja na stanište,
– podatke o lokaciji obavljanja aktivnosti (vezano uz pristup genetskom
materijalu i mjesto istraživanja/korištenja genetskogmaterijala),
– obrazloženje potrebe i krajnje svrhe/namjene provođenja planirane
aktivnosti/istraživanja.
(2) Ministarstvo, ako ocijeni potrebnim, dostavlja zahtjev iz stavka 1. ovoga
članka Zavodu ili drugoj stručnoj instituciji na stručnomišljenje.
(3) Zavod i druga stručna institucija dužna je dostaviti stručno mišljenje o
utjecaju aktivnosti na populaciju zavičajne divlje vrste, njezino stanište ili
njezine životne uvjete i/ili ukupnu bioraznolikost u roku od 30 dana od
primitka zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 91.
(1) Ministarstvo izdaje dopuštenje iz članka 89. ovoga Zakona ako utvrdi da
aktivnost neće ugroziti opstanak ekosustava i narušiti populaciju zavičajne
divlje vrste do te mjere da postane ugrožena te utvrdi uvjete kojima se
osigurava pravilna raspodjela dobrobiti koja će proizaći iz korištenja
genetskogmaterijala.
(2) Za izdavanje dopuštenja za pristup i korištenje genetskog materijala
zavičajnih divljih vrsta koje su strogo zaštićene temeljem ovoga Zakona
Ministarstvo je dužno utvrditi da su ispunjeni i uvjeti iz članka 155. ovoga
Zakona.
(3) Dopuštenje iz članka 89. ovoga Zakona izdaje se na rok do pet godina.
(4) Dopuštenje iz članka 89. ovoga Zakona sadrži uvjete za pristup i/ili
korištenje genetskog materijala, rok obavljanja aktivnosti, obvezu
izvješćivanja o rezultatima istraživanja i načinu korištenja genetskog
materijala, obvezu izvješćivanja o prijenosu genetskog materijala trećim
osobama, dogovorene uvjete o pravednoj raspodjeli koristi dobivenih na
temelju korištenja genetskogmaterijala.
Članak 92.
(1) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 89. ovoga
Zakona dužna je izvijestiti Ministarstvo o obavljenom pristupu i/ili
korištenju genetskog materijala do 31. ožujka tekuće godine za proteklu
kalendarsku godinu.
(2) Pravna i fizička osoba kojoj je izdano dopuštenje iz članka 89. ovoga
Zakona može prenijeti genetski materijal trećoj osobi pod uvjetima
određenim uredbom iz članka 98. ovoga Zakona i o tome je dužna izvijestiti
Ministarstvo.