Basic HTML-Version
HRVATSKI SABOR
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O ZAŠTITI PRIRODE
Proglašavam Zakon o zaštiti prirode, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici
21. lipnja 2013. godine.
Klasa: 011-01/13-01/149
Urbroj: 71-05-03/1-13-2
Zagreb, 24. lipnja 2013.
Predsjednik
Republike
Hrvatske
Ivo Josipović,
v. r.
ZAKON
O ZAŠTITI PRIRODE
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuje sustav zaštite i cjelovitog očuvanja prirode i
njezinih dijelova te druga pitanja s timu vezi.
Članak 2.
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće
direktive Europske unije:
– Direktiva 92/43/EEZ o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i
životinjskih vrsta (SL L 206, 22. 7. 1992.), kako je zadnje izmijenjena i
dopunjena Direktivom Vijeća 2006/105/EZ o prilagodbi Direktiva
73/239/EEZ, 74/557/EEZ i 2002/83/EZ u području okoliša, zbog pristupanja
Bugarske i Rumunjske (SLL363, 20. 12. 2006.),
–Direktiva 2009/147/EZ o zaštiti divljih ptica (SLL20, 26. 1. 2010.).
Članak 3.
(1) Priroda je u smislu ovoga Zakona sveukupna bioraznolikost, krajobrazna
raznolikost i georaznolikost.
(2) Priroda i dijelovi prirode od interesa su za Republiku Hrvatsku i uživaju
njezinu osobitu zaštitu.
Članak 4.
Ciljevi i zadaće zaštite prirode su:
– očuvati i/ili obnoviti bioraznolikost, krajobraznu raznolikost i
georaznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim
djelovanjem,
– utvrditi i pratiti stanje prirode,
– osigurati sustav zaštite prirode radi njezina trajnog očuvanja,
– osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja
dijelova prirode i uz štomanje narušavanja ravnoteže njezinih sastavnica,
– pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i
dostupnosti vode, mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji kisika te očuvanju
klime,
– spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao
posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti.
Članak 5.
Zaštita i očuvanje prirode temelji se na načelima:
– svatko se mora ponašati tako da pridonosi očuvanju bioraznolikosti,
krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti i očuvanju općekorisne uloge
prirode,
– neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva
prirodna dobra održivo,
– u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora obvezno je primjenjivati
načela održivog korištenja,
– zaštita prirode obveza je svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju dužni
surađivati radi izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta,
uklanjanja i sanacije posljedica nastale štete te obnove prirodnih uvjeta koji
su postojali prije nastanka štete,
– predostrožnosti, kada postoji prijetnja od ozbiljne ili nepopravljive štete za
prirodu,
– javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.
Članak 6.
(1) Zaštita prirode provodi se očuvanjem bioraznolikosti, krajobrazne
raznolikosti i georaznolikosti te zaštitomdijelova prirode.
(2) Zaštita prirode provodi se osobito:
– utvrđivanjem i procjenom stanja prirode,
– provedbommjera zaštite prirode,
– donošenjem prostornih planova temeljem posebnog propisa i planova
gospodarenja prirodnim dobrima u djelatnostima rudarstva, energetike,
prometa, poljoprivrede, šumarstva, lovstva, ribarstva, vodnoga gospodarstva
i drugih djelatnosti od utjecaja na prirodu,
– izradom izvješća o stanju prirode i provedbom strategije, programa i drugih
dokumenata propisanih ovimZakonom,
– proglašavanjemzaštićenih dijelova prirode,
– uspostavom sustava upravljanja prirodom i zaštićenimdijelovima prirode,
– povezivanjem i usklađivanjem državnog sustava s međunarodnim
sustavomzaštite prirode,
– poticanjemznanstvenog i stručnog rada u području zaštite prirode,
– obavješćivanjem javnosti o stanju prirode i sudjelovanjem javnosti u
odlučivanju o zaštiti prirode,
– poticanjem i promicanjem zaštite prirode te razvijanjem svijesti o potrebi
zaštite prirode u odgoju i obrazovanju.
Članak 7.
(1) Pri planiranju i uređenju prostora te pri planiranju i korištenju prirodnih
dobara osigurava se očuvanje značajnih i karakterističnih obilježja
krajobraza, koja su temeljem svoje linearne ili kontinuirane strukture ili
funkcije bitna zamigraciju, širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.
(2) Zaštita krajobraza podrazumijeva planiranje i provedbu mjera kojima se
sprječavaju neželjene promjene, narušavanje ili uništavanje značajnih i
karakterističnih obilježja krajobraza, uključujući i ona koja se na temelju
svoje linearne i kontinuirane strukture i funkcije bitna za migraciju, širenje i
genetsku razmjenu vrsta, njihove raznolikosti, iznimnosti i kulturnih
vrijednosti te omogućavanje održivih multifunkcionalnih i/ili tradicionalnih
načina korištenja krajobraza.
(3) Zaštita krajobraza iz stavka 2. ovoga članka temelji se na razvrstavanju
krajobraza prema njihovim prirodnim i/ili stvorenim obilježjima u
krajobrazne tipove te strukturiranju međusobno povezanih i
multifunkcionalnih mreža zelene/krajobrazne infrastrukture na lokalnoj,
regionalnoj i nacionalnoj razini.
(4) Zaštita krajobraza iz stavaka 2. i 3. ovoga članka provodi se integriranjem
u postupke izrade dokumenata prostornog uređenja kao i planova
gospodarenja prirodnimdobrima.
Članak 8.
(1) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se u slučaju odvraćanja
neposredne opasnosti za život ili zdravlje ljudi ili imovinu, spašavanja ljudi i
imovine te izvođenja obrambenih aktivnosti Republike Hrvatske.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za vrijeme trajanja
navedenih okolnosti i za vrijeme provedbe aktivnosti sanacije eventualno
nastalih posljedica koje ne može biti duže od trideset dana od prestanka
neposredne opasnosti.
Članak 9.
(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. biološki materijal
znači svaki materijal koji sadržava genetsku informaciju
i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom
sustavu (npr. mikroorganizmi, molekule i fragmenti deoksiribonukleinske
kiseline (DNA), virusi, tkivne i stanične kulture, sjeme itd.),
2. bioraznolikost
je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni
dijelovi ekosustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta,
životnih zajednica te raznolikost ekosustava,
3. crveni popis
je popis divljih vrsta čiji je stupanj ugroženosti procijenjen
premameđunarodno prihvaćenimkriterijima,
4. divlje vrste
su one vrste koje nisu nastale pod utjecajem čovjeka kao
posljedica umjetnog odabiranja (odabir i uzgoj u svrhu dobivanja pasmina
udomaćenih životinja i sorti kultiviranih biljaka) ili genetske modifikacije
nasljednogmaterijala tehnikamamoderne biotehnologije,
5. doprirodno stanje
je stanje u ekosustavu ili krajobrazu na čiji je razvoj
čovjek utjecao u neznatnoj mjeri te se u njima odvijaju procesi koji su
uglavnom samoregulirajući i koji mogu opstati bez izravnog ljudskog
djelovanja,
6. ekološka mreža
je sustav međusobno povezanih ili prostorno bliskih
ekološki značajnih područja, koja uravnoteženom biogeografskom
raspoređenošću značajno pridonose očuvanju prirodne ravnoteže i