Basic HTML-Version
Povijest zaštite prirode u Republici
Hrvatskoj i kategorije zaštite
Svijest o potrebi zaštite prirode i prvi poticaji
za to u Hrvatskoj se javljaju u drugoj polovici 19.
stoljeća. Nositelji tih ideja uglavnom su bili obrazo-
vani pojedinci, znanstvenici, liječnici, umjetnici,
putopisci… koji su svoje stavove o potrebi zakonske
zaštite pojedinih prirodnih područja i ugroženih
svojti objavljivali u stručnim časopisima. Prvi pravni
akti koji su se odnosili na zaštitu prirodnih
fenomena i životinjskih svojti bili su Zakon o zaštiti
ptica (1893.), Zakon o lovu (1893.) i Zakon o zaštiti
pećina (1900.). Prvi nacionalni parkovi – Plitvička
jezera, Bijele stijene, Štirovača i Paklenica, kao
cjelovito zaštićena područja, proglašeni su 1928.
godine, ali je njihova zaštita bila ograničena samo
na jednu godinu pa je, jer nije bila produljena,
formalnoprestala krajem1929.
Godinom početka organizirane zaštite prirode
u Hrvatskoj smatra se 1946. kada je, 25. siječnja u
Zagrebu osnovan, na temelju Zakona o zaštiti
spomenika kulture i prirodnih rijetkosti iz 1945.,
Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti
Narodne Republike Hrvatske. Zemaljski zavod je
tijekom svog četverogodišnjeg rada stavio pod
zaštitu države kao “prirodne rijetkosti” mnoge naše
prirodne vrijednosti (Plitvička jezera, Paklenicu,
Mljet, Krku, šumu Dundo, Lokrum, Hušnjakovo,
Rupnicu kraj Voćina…). Od 1950. do 1960. Zavod je
u okviru Konzervatorskog zavoda RH djelovao kao
Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti. Zakonom o
zaštiti prirode iz 1960. osnovan je Zavod za zaštitu
prirode kao samostalno tijelo zaduženo za skrb o
zaštićenim prirodnim dobrima. Od 1990. do 1994.
ZAŠTITA
Sutoka Krke i Čikole