Seite 32 - buk7

Basic HTML-Version

PRIRODNA BAŠTINA
30 BUK
- PRIRODNA BAŠTINA
Skradinski buk
Skradinski buk posljednja je, sedma, najduža
sedrena barijera na rijeci Krki. Nalazi se na kraju
slatkovodnog toka rijeke, 49 kmnizvodno od izvora.
U današnjem obliku nastao je u postvirmskom
razdoblju (prije 8 500 godina) kada su nastupili
povoljni klimatski uvjeti za razvoj vegetacije i
oslabila erozivna moć rijeke, što je omogućilo
taloženje kalcijeva karbonata, odnosno „rast“
sedre. Rast sedrenih barijera Skradinskog buka
uzrokovao je ujezerenje rijeke Krke do Roškog slapa i
tri kilometra donjeg toka rijeke Čikole, tvoreći tako
jednu od najljepših pejsažnih slika Nacionalnog
parka „Krka“. Buk se sastoji se od sedamnaest
barijera raspoređenih na 800 m dužine, širine od
200 do 400 m, ukupne visinske razlike od 45,7 m.
Preko njega na svom putu prema moru bučno se
prelijevaju združene vode rijeka Krke i Čikole.
Sedrene barijere biodinamičke su tvorevine, koje
stalnim osedravanjem rastu i danas pa ih zovemo
„živa sedra“. U gornjem dijelu slapa, s mrežastom
strukturom vodotoka, jezeraca i otočića obraslih
bujnomvegetacijom, sedrotvorci i danas neumorno
grade pragove i zastore, a na donjem dijelu visoke
barijere s prepoznatljivim bradama, polušpiljama i
špiljama.
Prisjetimo se riječi Petra Divnića, šibenskog
humanista iz 16. stoljeća, koji je, veličajući ljepote
Krke, u pjesmi „U pohvalu od grada Šibenika“
kazivao: „Na čudan pak zlamen svak tuj navraća, gdi
darvo u kamen taj voda obraća.“ Prisjetimo se i
kanonika Jurja Barakovića, koji u jednom od
pjevanja u djelu
Vila Slovinka
(1613.) kazuje: „Od
gore Dinare spod ke Krka toči, Skradin valom tare a
Šibenikmoči, niz krugove skoči spustiv strašne pine,
tim skokom uzroči s obih strani mline; okol nje
planine, pastirska stanišća, na kih su ravnine i vilam
jigrišća; tu narav primaga rike čudan znamen, voda
vodom slaga od vode tvrd kamen.“ Iako nisu
razumjeli proces taloženja fitogene sedre, tog
neprocjenjivog dara prirode čovjeku, Petar Divnić i
Juraj Baraković u svojim su pjesmama na briljantan
način zapazili i opisali njezin čudesni nastanak.
Ništa manje nije zanimljiv ni opis Skradinskog
buka don Krste Stošića iz 1927. godine: „Kod
slapova prskaju tisuće i milijuni sitnih kapljica, puše
se kaomagla, bijele se kao prozračni vilinski veli i na
trakovima sunca daju šarene duge. Diviš se među
pojedinim slapovima tamno zelenoj vodi, koja je na
površini glatka kao ogledalo, a sprema se svečano,
da se poput snijega bijela otkotrlja niz stepenice kao
oltare. Silna buka, pomaman smijeh. Impozantni
skokovi duše se od milinja u uzburkanoj i pjenavoj
vodi. Pojedinački mlazovi, poput mlijeka bijeli,
preskaču s ushitom u jezovite dubine. Voda svuda
ključa, kipi i pjeni se. Tu snažne bujice, ondje
vijugave vodene zmije, tamo nemirni virovi. Kod
nogu ti rominja potočić, nešto kao da razgovara s
kamenjem, pa ga nestaje. Na skradinskoj je strani
bujnija vegetacija. Vodeni se mlazovi veru kroz
zelenilo pa se s visoka naglo rasiplju i prskaju
bezbrojnim bijelim kapljicama. Svaki je za se
dražest. Tisuć slapa, tisuć sunovrata - U jaz se surva
Krka, strah te hvata. Silna voda kao mnogih
gromova tutnji, grmi, mumlja i šumi, da te obuzme
groza sudnjeg dana.“
Gornje sedrene barijere Skradinskog buka
gusto su obrasle mahovinama rodova
Didymodon
i
Cinclidotus
. Brade donjih barijera pokrivaju
busenovi rodova
Platyhypnidium
,
Didymodon
,
Cratoneurum
i
Bryum
. Nekada goli kamenjar oko
Skradinskog buka danas je obrastao submediteran-
skim biljkama, među kojima je zabilježeno 70