Seite 61 - buk6

Basic HTML-Version

KULTURNA BAŠTINA -
BUK 59
Milenijski
svijet u Burnumu
Pripadati nekome temeljna je ljudska osobina,
vrlina i vrijednost. Milenijski svijet – Strikomanov je
svijet susreta i događanja s razlogom, iskazivanja
pripadnosti i ljubavi ljudi za ljude 3. milenija.
Milenijski je svijet i vanjski oblik iskazivanja
empatije, ljudskih vrlina pripadanja čovjeka čovjeku
– Svijetu ljubavi 3.milenija.
Burnumske ide, koje su obnovljene u Burnum-
skomamfiteatru, splet sumanifestacija, sjećanja na
igre i zabavne noći punog mjeseca iz starorimskog
vremena.
„Ovo nije milenijski nego dvomilenijski svijet“,
podviknuo je Sergej Mioč, redatelj 5. burnumskih
ida, posvećenih okrutnom i hirovitom rimskom caru
Kaliguli, održanih 13. kolovoza 2012. u burnum-
skomamfiteatru.
Doživljaj je biti sudionikom Petih burnumskih
ida i 307. milenijskog događaja – Svijeta ljubavi 3.
milenija, figure u obliku lukova ostatka rimskog
logora, zaštitnog znaka Burnuma, ovjekovječene
kameromŠime Strikomana.
Ljudi se često pitaju zašto je čovjeku oduvijek
bilo tako važno pripadati drugom čovjeku, drugim
ljudima, ljudskoj zajednici? Zašto je djetetu toliko
bitna majka, roditelji, prijatelji? Od davnina je
poznato da se dijete, ali i odrastao čovjek, ako se
izolira, ako mu se uskrati pripadnost zajednici i
ljubav drugih i za druge, ostati bez životno važne
emocionalne hrane. Još gore, time će biti osuđen na
najokrutniju kaznu – samoću, isključenje, progon-
stvo, na grozan život izvan društvene zajednice, bez
mogućnosti davanja i primanja ljubavi.
I Romeu iz Shakespeareove tragedije
Romeo i
Julija
samo što nije prepuklo srce kada mu je
prijatelj fratar Lorenzo obznanio da mu je smrtna
kazna preinačena u progonstvo. Romeo je tada
kazao:
I ti još kažeš da progonstvo nije smrt?
zar nisi imao smiješana otrova, nabrušena noža,
grozote prijeke smrti, premda nikada tako grozne,
osimriječi „prognan“, dame ubiješ? „Prognan“?
Drugi milenij, posebno 20. stoljeće, donio je
čovječanstvu najveću znanstvenu, tehnološku,
gospodarsku i demografsku ekspanziju, ali i
bezbrojna ljudska stradanja – epidemije, krize,
progone, ratove, stratišta, mučilišta. Ljudi su
gradili i rušili, razvijali bolji život i revno ga
uništavali. Ljudi su stvarali povijest i ponavljali je
još konstruktivnije i destruktivnije. Sve dobro dvaju
proteklihmilenija nadmetalo se sa svimzlom.
Pitanje je kako će se svijet 3. milenija nastaviti
– s konstruktivnim građenjem i ljubavlju ili s des-
truktivnim rušilaštvom i mržnjom? S više ljudskih
vrlina ili mana? U miru, nenasilju, ispravnoj,
istinskoj ljubavi, ili po starome, u mržnji, agresiji,
ratovima, uništavanjem svega živoga i samoga
čovjeka?
Tko će i kako zaustaviti ogromnu destrukciju
suvremenog svijeta: političari, znanstvenici,
gospodarstvenici, svećenici, vojnici – graditelji ili
rušitelji, konstruktivci ili destruktivci, ljudi s ljubavi
za ljude ili ljudi s mržnjom prema ljudima? Sve je na
„stolu“ ove civilizacije: čovječnost, ljudskost,
humanost, solidarnost, optimizam, ali i njihove
suprotnosti. Poznato je da brojni pojedinci i organi-
zacije u svijetu danas i sutra, svjesno ili nesvjesno,