Basic HTML-Version
ZAŠTITA
16 BUK
- ZAŠTITA
Strane ili alohtone biljke one su koje su pod
utjecajem čovjeka unesene u područja izvan njihova
prirodnog staništa. Prema nekim procjenama, udio
alohtonih biljaka u nacionalnim florama Europe
doseže i 50% od ukupnog broja vrsta. Invazivne
alohtone biljke pokazuju brzu prilagodbu uvjetima
u novom okolišu, sposobnost izuzetno brzog samo-
stalnog razmnožavanja i veliku brojnost i gustoću.
Širenje vrsta na nova područja počelo je sa seobom
plemena, otkrićima novih kontinenata, brzim
napretkom tehnologije, kao i boljim povezivanjem
između država i kontinenata (transportom, turiz-
mom, trgovinom i sl.), čime su stvoreni uvjeti za
širenje raznih organizama, pa tako i biljnih, na
područja na kojima nisu i nikada ne bi bili raspros-
tranjeni prirodnimputem.
Dodatni činioci koji pogoduju tom procesu su
onečišćenja i klimatske promjene uzrokovane
utjecajem čovjeka. Unesene biljke prvo prolaze
proces naturalizacije, odnosno udomaćivanja,
savladavajući abiotičke i biotičke prepreke za
preživljavanje, potom započinju normalnu repro-
dukciju. Neke ne mogu dugo opstati na novom
staništu, dok su neke vrlo prilagodljive. Ove
posljednje, počinju se vrlo brzo i agresivno širiti i
time izravno utjecati na biološku raznolikost i naru-
šavati stabilnost ekosustava. Pored negativnog
utjecaja na bioraznolikost, invazivne vrste mogu
negativno utjecati na život i zdravlje ljudi i nanijeti
štete gospodarskom razvitku. Strane invazivne
vrste druga su najveća prijetnja bioraznolikosti na
globalnoj razini, odmah nakon izravnog uništa-
vanja prirodnih staništa (Council of Europe, 2007).
Jedna od većih poteškoća u borbi protiv
invazivnih alohtonih vrsta je nemogućnost ranog
otkrivanja njihova štetnog djelovanja na autohtone
biljke. Problem se može pojaviti godinama nakon
njihova unošenja (slučajno ili namjerno), kad je
teško učinkovito djelovati, kao što je slučaj s
alergenom vrstom ambrozije ili vrstom tropske
morske alge iz roda
Caulerpa
.
Radi očuvanja prirodnih ekosustava, poveća-
nja svijesti javnosti o stranim invazivnim vrstama i
prevencije njihova širenja, 2003. godine usvojena je
Europska strategija za invazivne vrste, kao rezultat
suradnje između Vijeća Europe i Svjetske unije za
zaštitu prirode (IUCN). Hrvatska je, kao potpisnica
Bernske konvencije iz 2000. godine (Konvencije o
zaštiti divljih vrsta i prirodnih staništa), dužna
čuvati svoju floru i faunu, što podrazumijeva borbu
protiv stranih invazivnih vrsta. U Hrvatskoj je
objavljena Lista invazivnih stranih vrsta biljaka, na
kojoj su 64 vrste. U tijeku je izrada Nacionalne
strategije o invazivnim vrstama, koju izrađuju
stručnjaci Državnog zavoda za zaštitu prirode.
Botaničari s PMF-a izradili su bazu podataka o
vaskularnoj flori Hrvatske (FCD), koja je dostupna
svima i na kojoj se, među ostalim, mogu naći podaci
o alohtonim biljkama (http//hirc.botanic.hr/
fcd/Invazivne vrste/Search.aspx).
Od invazivnih vrsta pojedine se nalaze na širem
području uz rijeku Krku i unutar granica Nacio-
nalnog parka „Krka“. Među njima su bagrem, u
narodu poznat kao pitoma drača (
Robinia pseudo-
acacia
), pajasen ili tatula (
Ailanthus altissima
),
papirnati dud ili smokvač (
Broussonetia papyrifera
),
čičoka (
Helianthus tuberosus
) i divlji troskot
(
Paspalum paspaloides
). Neke od invazivnih biljaka
sadile su se kao ukrasne biljke zbog lijepog i bujnog
rasta ili kao zaštita od erozije. Takav je pajasen,
Opasnosti od
invazivnih alohtonih biljaka