Prostranost i panoramska sagledivost ovog
dijela kanjona upućuje na strogo čuvanje
vri jednosti koje stvaraju postojeću sl iku.
Intervencije u prostoru moraju biti što manje
vidljive bez obzira o kojem je zahvatu riječ. Cjelina
obi luje vri jednostima koje treba štititi i
unaprjeđivati kako bi se očuvala ljepota ovog
predjela, stoga je potrebno odrediti još strože mjere
zaštite.
Tjesnac obuhvaća vrlo stiješnjen kanjon Krke
koji se pruža u dužini od 6 km od Roškog slapa do
Carigradske drage. Strme su litice kanjona
izbrazdane te se izmjenjuju stjenovite vertikale s
potezima padine pokrivene vegetacijom. Miran i
stiješnjen tok rijeke stvara ugođaj intime i
opuštenost za potpuni doživljaj prirodnog predjela.
Ostaci utvrde Bogočin grada vidljivi su na vrhu
kanjona na lijevoj obali, te dopunjuju vrijednost
krajobraza povijesnim aspektom. Obale su
nepristupačne i neprohodne, stoga je kanjon
saglediv iz plovila ili vidikovaca na objema stranama
vrha kanjona.
To je treće u nizu proširenje kanjona rijeke
Krke. U njemu je smješten manastir sv. Arhanđela.
Između strmih litica kanjona formirala se zaravan
trokutasta oblika, kroz koju Krka nastavlja svoj tok
jednakom širinom, tek rubno tangirajući zaravan. U
procijepu na desnoj obali nalazi se močvarna nizina
nalik jezeru. Litice kanjona jednako su strme kao i u
ostalom dijelu kanjona, a obrasle su vegetacijskim
pokrovom. Zanimljiv uzorak čini vegetacija koja
prati tok rijeke i uokviruje pojedine parcele i
manastir. Od drugih građevina, u novije je vrijeme
uz manastir izgrađena zgrada bogoslovije, a
uočljiva je i pristupna cesta od Kistanja. Izgrađene
strukture treba uklopiti u krajobraznu cjelinu,
sadnjomprikladne vegetacije.
Tjesnac Brzica
Carigradskadraga
Slapištauzvodnood Carigradskedrage
Mirna Bojić
Uzvodno, tok rijeke Krke opet je stiješnjen u
kanjonu strmih litica, nepristupačnih obala, te
protječe područjem potpune divljine. Na nekoliko
mjesta nalaze se slapišta, koja daju dinamiku
mirnom toku rijeke. Osobito su lijepi slap Miljacka i
vrelo Miljacke, no kako se nalaze uz hidroelektranu,
nisu dostupni javnosti, iako predstavljaju još jedan
biser Krke. Slijedi maleni slap Rošnjak, koji se u
omjeru s visinom kanjona gotovo izgubi, te
predstavlja sitni detalj koji privlači pažnju.
Manojlovački slapovi najveći su na Krki, no
akumulacija im ljeti oduzima vodu pa su tada suhi.
Brljanski slap širok je, ali nizak, na njegovim
sedrenim barijerama izgrađen je most koji povezuje
Bukovicu i Prominu pa ima i povijesno značenje u
životu ljudi na ovimprostorima. Na nj se nadovezuju
Brljansko jezero, nastalo izgradnjom brane, koje
ujezeruje tok uzvodno u dužini od 1,3 km, potom
Bilušića buk, devastiran snižavanjem nekoliko puta
u prošlosti. Prirodnost svih tih slapišta ometana je u
slobodnom toku, punom kapacitetetu protočnosti i
visini slapišta, što umanjuje njihovu prirodnost i
reprezentativnost vrijednu prezentnosti. No na
desnoj obali rijeke stoji osobito vrijedan kulturni
spomenik: ostaci rimskog Burnuma, koji svjedoče o
jednom od najvažnijih gradova na istočnoj obali
Jadrana, iz kojeg je nadziran prijelaz preko rijeke
Krke. Otkrivanjem amfiteatra, te drugih elemenata
tog arheološkog nalazišta, ovaj će krajobraz od
predjela prosječnog platoa postati mjesto od
prvorazredne važnosti, te otvoriti novi vid
prezentacije gornjeg toka rijeke Krke.
34 BUK
- UPRAVLJANJE