32 BUK
- UPRAVLJANJE
Izrazito mozaičan krajobraz ne remeti gustoća
posjetitelja, kao ni izgrađenost infrastrukture
prihvatl jivog izgleda. Ipak, razina urbane
opremljenosti područjamora se ograničiti kako bi se
zadržala dominantna prirodnost. Pritisak broja
posjetitelja na ovu lokaciju treba rješavati njihovom
disperzijom na druge lokacije, a ne treba popuštati
ni novimzahtjevima za izgradnjom.
Ujezereni dio toka proteže se do Visovačkog
jezera. U donjem dijelu karakterizira ga izrazita
otvorenost s otočnim formacijama pokrivenim
vodenom vegetacijom, dok je u gornjem toku
kanjon sužen te sugerira zatvorenost prostora. Duž
kanjona, u uvalama rijeke ponegdje se mogu naći
ostaci nekadašnjih vrtova, koji se razaznaju po
formaciji suhozida. Prostor je izrazito prirodan,
stoga svaka intervencija uređenja treba biti
suzdržana kako se ne bi narušila postojeća slika.
Kanjon Čikole odlikuje izrazita surovost, koju
naglašuju impozantni oblici brina, neprohodnost
kanjona i česta presušenost riječnog korita. Takva
nepristupačnost bila je poželjna u prošlosti, tako da
na tom dijelu nalazimo dvije špilje s paleolitičkim
nalazištima te srednjovjekovnu utvrdu Ključicu. Od
novih zahvata u ovomprostoru zatiče se samomanji
dio nove prometnice od Pakova sela prema Ključu,
drugih intervencija nema. Na njoj bi bilo potrebno
izvesti manje zahvate krajobrazne sanacije u smislu
prikrivanja tragova iskopa i gradnje.
U nižem toku prema ušću kanjon se široko
otvara, s bogatom vegetacijom travnjaka, grmlja i
skupina jablanova koje prate sami uski vodotok.
Ušće Čikole ujezereni je dio toka, znatno širi od
ostalog dijela toka, zahvaljujući sutoku s Krkom. Od
zanimljivih krajobraznih oblika i pojavnosti ovdje se
ističe iznimno lijepa kružna forma vrela Torak, te
linijska sedrena barijera Kalički busen, koja dijeli
tok dviju rijeka, Krke i Čikole. Prostor odlikuju
izuzetna prirodnost i otvorenost i iznimna
panoramska vrijednost, stoga su sve aktivnosti u
Kanjon rijeke Čikole s ušćem
ovom području podložne pomnoj analizi prije
donošenja odluke.
Ovu cjelinu čini jako proširen tok rijeke Krke,
koji se proteže od suženja između Gradine i Pojatine
pa sve do tjesnaca Među gredama. U najširem dijelu
jezera, koje se poput poprečne doline prostire u
odnosuna tok rijeke, smješten je otočić Visovac, koji
ovu cjelinu čini jednom od najprivlačnijih krajo-
braznih slika. Karakterizira je izrazita otvorenost
prostora, s otočićem kao osnovnim elementom
kompozicije, a saglediva je s panoramskih vidi-
kovaca na rubu kanjona. Na sjevernoj obali jezera
nalazi se zaravan Polje s kultiviranim poljo-
privrednim površinama, uz koju se na blago
položenoj uzvisini naslanja maslinik Bili brig. Na
ostalim obroncima oko jezera razvijena je niža
vegetacija, u kojoj odskaču vrijedna šuma medunca
na Stinicama na istočnoj i šuma hrasta crnike u
Mačkovici na zapadnoj obali jezera. Otok Visovac, s
franjevačkim samostanom i crkvom Gospe
Visovačke, kultiviran je kao samostanski vrt s
brojnim dekorativnim vrstama, a u vizuri otoka
ističu se vertikale jablana. Svjedočeći o pet stoljeća
prisutnosti franjevaca otok ima kulturnu i duhovnu
vrijednost. Na njemu se odvijaju procesije koje su od
osobitog značenja lokalnomstanovništvu, stoga je i
sam pogled na otok mnogima izvor religioznog
nadahnuća.
Na istočnoj obali nalazi se pristupna cesta, koja
je zbog svojih serpentina vrlo uočljiva u krajobrazu,
te je potrebno provesti mjere saniranja kako bi bila
što manje vidljiva. Isto vrijedi i za objekt garaže uz
obalu, koji bi trebalo prikriti zelenilom. Kružno
okretište na obali konkurira obliku otoka, što je
nepoželjno. Otvorenost prostora upućuje na pomno
promišljanje zahvata u ovom području kako bi se
očuvala jedna odnajvrjednijih krajobraznih slika.
Visovačko jezero s Visovcem