28 BUK
- UPRAVLJANJE
Općenito, kriteriji i metode modeliranja
unutrašnje organizacije upravljačke ustanove
nužno su u funkciji uspješnosti upravljanja
zaštićenim područjem. Posebno je važno da se
postavljeni kriteriji sagledavaju u kontekstu
dugoročnog rada i razvoja ustanove koja upravlja
zaštićenim područjem. Stoga valja istaknuti
nekolikobitnih kriterija:
(iz čega se očitavaju režim u skladu s
kategorijom zaštite i namjena zaštićenog
područja odgovarajućim djelatnostima i
aktivnostima (u parkovima su to npr. kulturna,
socijalna, odgojno-obrazovna i rekreativna
namjena), te vrsta funkcija i službi, kao i
brojnost osoblja pojedine službe i ukupan broj
osoblja),
(s obzirom na vrstu, broj i raspored elemenata i
vrijednosti zaštićenog područja, te interese i
aktere, budući da složenost upravljanja
povećavaju sljedeći elementi: raznovrsnost
prirodnih i kulturnih vrijednosti, različitost,
odnosno konflikt, interesa korisnika prostora i
veći broj interesnih aktera, veći interes za
posjećivanje i korištenje od prihvatnih
kapaciteta, brojnije lokalno stanovništvo te veći
broj objekata koji zahtijevaju specif ičnu
zaštitu),
(u smislu izravnog korištenja prostora, npr.
gradnje, poljoprivrede, rekreacije, prometa i sl.,
te neizravnih opterećenja, npr. zagađenja zraka
i vode, uznemiravanja vrsta i sl., izloženost
pritiscima je u izravnoj vezi s vrstom i sadržajem
nadzora i monitoringa i brojnošću osoblja koji će
obavljati poslove vezano s time),
(premda nisu toliko odlučujući za modeliranje
unutarnjeg ustrojstva organizacije upravljačke
ustanove koliko su presudni za definiranje
prioriteta u razvoju pojedine funkcije i službe i u
vrstu i namjenu zaštićenog područja
složenost upravljanja zaštićenimpodručjima
izloženost zaštićenog područja pritiscima
financijski resursi
kojoj će mjeri, zbog (ne)dostatnosti prora-
čunskih sredstava ustanova morati graditi
komercijalnu funkciju i razvijati službe za
provedbu aktivnosti ostvarivanja vlastitih
prihoda).
To ujedno znači da se u današnje vrijeme od
uprave zaštićenih područja očekuje manje
birokracije, a više kreativnosti, dok se kvalitetan
destinacijski menadžment sve više gradi na
partnerskim odnosima, odnosno na zajedničkom
djelovanju svih nositelja, od turističkih zajednica i
lokalnih uprava, preko javnih ustanova koje
upravljaju parkovima kao zaštićenim područjima,
sve do hotelijera, putničkih agencija, privatnih
iznajmljivača i građana, koji čak sudjeluju u procesu
odlučivanja.
Željko Bulat